Ko i zbog čega neosnovano negira bosanski jezik?!

610

Danas bosanski jezik govori oko tri miliona govornika, od čega je jedan milion govornika izvan države Bosne i Hercegovine.

Posljednjih dana aktuelna je tema osporavanja bosanskog jezika, borbe protiv uvođenja katedre za bosanski jezik i književnost na Državni univerzitet u Novom Pazaru, a izjave srpskih akademika se svode na tvrdnju da bosanski nije jezik i da bi njegovo uvođenje bilo “opasno po Srbiju”.

Prije 4 godine dr. sc. Amira Turbić-Hadžagić, profesorica sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, katedra za Bosanski jezik, napisala je tekst kao odgovor na osporavanje termina “bosanski jezik” koji iako je argumentiran nije spriječio da se osporavanje bosanskoga jezika ponovi sa istim ciljem, ali drugim povodom. Za sve koji se bave tom temom posljednjih dana prenosimo tekst u cjelosti:

“Sve vrijeme vladavine Osmanske imperije stanovnicima Bosanskoga pašaluka jezik je bio bosanski. Prvi i najstariji rukopisni rječnik pod naslovom Bosansko-turski rječnik od Muhameda Hevaije Uskufije izlazi 1631. godine. U vrijeme Turske udžbenici (Bukvar 1866, Čitanka 1868), kao sve čitanke za vrijeme Austro-Ugarske, štampale su se bez imena autora.

Vladina komisije je pokrenula 1884. projekt izrade gramatike, te je Gramatika bosanskoga jezika objavljena je 1890. godine. Postoje tri mišljenje o početku standardizacije jezika u BiH: M. Minović smatra da standardnojezično razdoblje započinje 1878, a M. Šator pomiče granicu i standardnojezično razdoblje vezuje za 1866. i pojavu prvih listova i štamparija u vrijeme vladavine Osman Topal-paše, dok se počeci ujednačavanja mogu se pratiti od 1850. godine. Te godine počinje izlaziti Bosanski prijatelj koji je pokrenuo I. F. Jukić; osniva se Vilajetska štamparija 1866; Bosanski vjestnik počinje izlaziti 1866; Bosna, 1866 – službeno glasilo, a Sarajevski cvjetnik 1868. godine. Odmah po dolasku, Austro-ugarska uprava uočila je složenost jezičnoga pitanja u BiH. Benjamin Kallay bio je imenovan Austro-Ugarskim ministrom finansija i Upraviteljem Bosne i Hercegovine. Termin bosanski jezik i fonetski način pisanja bio je uobičajen do Kallayevoga dolaska u BiH. Međutim, njegova politika bosanstva nailazila je na otpore. Naravno, naziv za jezik BOSANSKI Kallay nije izmislio. On izjavljuje: “Naziv bosanski niti je izmišljen, a još manje importiran. To je naziv zemlje i kao takvog ga je Vlada usvojila.” Zemaljska vlada je izdala nekoliko uzastopnih naredaba u kojima se određuju različiti nazivi za nastavni jezik u školama: bosanski, zemaljski (hrvatski i srpski) jezik, bosanski zemaljski jezik, bosanski ili srpskohrvatski zemaljski jezik. Nakon smrti B. Kallaya (1903) novi protektor za Bosnu i Hercegovinu bio je Burian koji je donio naredbu, 4. 10. 1907. godine, bitnu za dalje jezične tokove u Bosni i Hercegovini, u kojoj, između ostaloga, piše: „Zemaljska vlada naređuje ovim, da se dojakošnje nazivanje jezika ovih zemalja kao bosanski jezik u ukupnom zvaničnom saobraćaju i u svim ispravama zemaljskih vlasti, ureda i zavoda, onda u bilo kakvom poslovanju zemaljskog erara, ima posve napustiti, te da u buduće za zemaljski jezik bez izuzetka ima vrijediti zvanični naziv ‘srpsko-hrvatski jezik’” (ABH ZMF, br. 168 539, 4. X 1907). Za one koji osporavaju bosanski jezik, evo odgovora, a postavit ću i pitanje: Ako bosanski jezik nije postojao, na osnovu čega je onda protektor Burian donio naredbu o ukidanju?! Nakon ove odluke bosanski jezik je, kao nominacija jezika u BiH, uglavnom sveden na upotrebu kod bošnjačkoga dijela stanovništva. Naziv Zemaljski jezik koristio se samo “tamo gdje je riječ općenito o jeziku,” kako navodi prof. Juzbašić. Od 1911. godine zvanično više nije u upotrebi naziv Bosanski jezik nego Srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik sve do 1992. godine. Sve vrijeme od „ukidanja“ službenoga naziva za jezik pa do njegovoga ponovnoga vraćanja u službenu upotrebu bosanski jezik je egzistirao u književnim djelima bosanskohercegovačkih pisaca i govorima, posebno starijega, bošnjačkoga stanovništva.

Bošnjački sabor iz septembra 1993. godine je donio odluku o vraćanju narodnog i historijskog imena – Bošnjak, te imena za jezik – bosanski jezik.”

Izvor: Sandžak danas/Bosnapress.net