BRANITI ZLOČINCA JE ISTO KAO BITI SAUČESNIK U ZLOČINU

822

Ovih dana značajan dio srpske štampe,  kao i  dio drugih medija liju krokodilske suze za ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Ovo su dani žalosti za velikosrpske nacionalističke krugove.

Koliko saosjećanja i podrške za teškog ratnog zločinca!? Ali nigdje niti mrvice sažaljenja za žrtve njegovih zločinačkih poduhvata. Do kada će kod dijela srpskog naroda zločinci biti nacionalni heroji i uzori, a žrtve drugih naroda poželjan efekat u svrsi ostvarenja teritorijalnih pretenzija prema Bosni?

Očigledno da je značajan dio srpskog stanovništva još uvijek kilometrima daleko od duhovne i nacionalne katarze. Mnogi još uvijek misle da će zločini biti manje grozni ako ih verbalnom kozmetikom uljepšaju.

Ljudi koji imaju razumjevanja, pa čak i simpatije  za zločine i zločince imaju hronični poremećaj svijesti i savjesti i neizlječivu moralnu anemičnost.

Da li će ikada doći do realnog  suočavanja sa vlastitim ratnim zločinima i iskrenog pokajanja i  osude kolovođa krvoločnog ubilačkog pira.

Ako su i predsjednik i komandant vojske Republike Srpske osuđeni na doživotnu robiju zbog počinjenog genocida i drugih najtežih ratnih zločina od najvećeg međunarodnog suda koji djeluje pod okriljem Ujedinjenih nacija, nameće se pitanje: kakva je to tvorevina,  taj ponos srpskog naroda – Republika Srpska?

Monstrum za kojeg je u presudi rečeno da “Kriv je za zločine neviđene brutalnosti, genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti…” je predmet žaljenja dijela njegovog naroda. Srpski Adolf Hitler  ima i danas nezanemarljiv broj svojih poklonika i pristalica, koji bi bili spremni u pogodnoj situaciji da ga kanonizuju u pravednika, mučenika i svetitelja.

Ako najviša međunarodna sudska instanca u konačnoj presudi  kaže da su u pitanju “zločini neviđenih razmjera i brutalnosti” i “kršenje zakona i običaja ratovanja”, odakle obraza i drskosti drugorazrednim novinarčićima i političarima da to negiraju.

Ali kada vidim da je  u Narodnoj skupštini Republike Srbije glavna politička zvijezda  osuđeni ratni zločinac, i da taj isti parlament nema snage, niti volje, da ono što se desilo u Srebrenici nazove genocidom, onda me više ništa ne čudi.

Lice koje je odgovorno za neviđene zločine u 20 bosanskih opština, od kojih najmanje sedam su po svojim razmjerama slični Srebrenici, čovjek koji je četiri godine terorisao civilno stanovništvo Sarajeva i koji je direktno odgovoran za masakar na pijaci Markale imao je obraza da podnese žalbu na prvostepenu presudu.

Kreator i realizator udruženog zločinačkog poduhvata koji je obuhvatao i masovna silovanja i ponižavanja civila još je u očima monstruma sličnih njemu Radovan nacionale.

Koliko je izgubio i poslednje atome razuma u svojoj razularenosti i divljačkom pohodu, pokazuje i akcija uzimanja talaca iz redova UN.

Ovaj izrod ljudske vrste kod svakog normalnog Srbina treba da izazove podozrenje, gnušanje i stid što je ikada takav zlotvor bio dio njegovog naroda.

Pokazivanje  sažaljenja i saosjećanja za ovog masovnog ubicu je ravno saučešću u genocidu i najcrnjim zločinima za koje je ovaj nečovjek odgovoran.

 

Esad Rahić