Bosanski jezik je jedini jezik u svijetu koji je bio zabranjen dekretom jedne države tj. dekretom Austro-Ugarske Monarhije 1907. godine. Kako stoji u samom dekretu bosanski jezik, ima da se imenuje u buduće „SRPSKO-HRVATSKIM jezikom.“ Tada nije niko protestovao niti je smio protestovati protiv ove diskriminacije nad Bosnom, Bošnjacima i bosanskim jezikom.
Dok su srpski, i hrvatski jezici zapadne i istočne varijante bosanskog jezika dotle neodgovorni pojedinci iz crnogorskog, hrvatskog i srpskog naroda stotinu godina su krili činjenice i poricali bosanski jezik koji su prisvojili i predili mu ime.
Prvi RJEČNIK bosanskog jezika napisao je Muhamed Hevaije Uskufija 1631.godine, dakle 187 godina prije prvog srpskog rječnika.
Prvi RJEČNIK srpskog jezika napisao je Vuk Stefanović Karadžić 1818.godine. Srpski rječnik je nastao tako što je Vuk Karadžić prepisao bosanski rječnik. Taj rječnik Vuka Karadžića pisan je na ijekavici, i ono što je zanimljivo zove se RJEČNIK, a ne REČNIK kako danas Srbi izgovaraju.
U tom uveliko prepisanom rječniku iz BOSANSKOG RJEČNIKA Vuk je zapisao:
“bijelo” a ne ” belo” , ” lijepo” a ne ” lepo”, ” mlijeko” a ne mleko” itd.
1917. godine pred ideju o stvaranju Jugoslavije javlja se prvi srpski REČNIK.
Bošnjaci imaju najstariju i najbogatiju kulturnu baštinu zato sa pravom čuvaju svoj bosanski jezik. Dok su srpski, hrvatski jezici zapadne i istočne varijante bosanskog jezika. Danas Srbi i Hrvati žele ukinuti termin bosanski jezik, jer bi ukidanjem imena našeg jezika, zauvijek bila izbrisano iz historije da su Srbi i Hrvati govorili bosanskim jezikom.
Enver Ćorpaša preuzeo od Džema Halilagića
