Milo Đukanović svjesno zaokružuje CRNOGORSKI nacionalni identitet

691

Upuštanje Đukanovića u sukob sa Srpskom crkvom na prostoru Crne Gore činio se kao logičan, ali i dobro vremenski tempiran potez. I dok Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori tvrdi kako je ona stvorila Crnu Goru, jedan dio crnogorske javnosti smatra nedopustivim da jedna suverena država ima na svojoj teritoriji crkvu koja u imenu negira crnogorski nacionalni identitet i koja je ispostava susjedne države

Uzavrela atmosfera u Parlamentu Crne Gore nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti prenijela se i traje danima na ulicama gradova ove novopridošle članice NATO saveza.

Prethodno je, 27. decembra, za Zakon glasalo 45 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije, Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i albanske Force, ali i opozicionog SDP-a. U iscrpnoj raspravi, koja je kulminirala incidentom u kasnim satima, poslanici vladajuće koalicije i SDP-a odbili su jednoglasno 103. amandman prosrpskog Demokratskog fronta na prijedlog ovog zakona.

Najspornija odredba u prijedlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti jesu zapravo članovi koji kažu da će vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a koji su izgrađeni ili pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, postati državna svojina ako ne postoje dokazi o pravu svojine vjerskih zajednica nad tim objektima.

Na ovaj član najoštrije je reagirala Srpska pravoslavna crkva sa stavom da je novi zakon diskriminatorski prema toj vjerskoj zajednici, te da se njegovim odredbama pokušava oteti imovina SPC u Crnoj Gori, koja, po njihovom mišljenju, ima svoju “osmovjekovnu kanonsku jurisdikciju na prostoru današnje Crne Gore”.

Ipak, sve vrijeme činilo se da vladajuća DPS i njezin predsjednik i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sasvim svjesno idu u pravcu zaokruživanja crnogorskog nacionalnog identiteta. Poslije nezavisnosti, provođenja standardizacije crnogorskog jezika, ali i članstva u NATO savezu, jedno od ključnih identitetskih uporišta bilo je pitanje crkve. Mlada crnogorska država iako ima, osnovanu još devedesetih godina, nekanoniziranu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, ipak dominantno crnogorskim vjerskim životom i vjerskim objektima upravlja Srpska pravoslavna crkva. Ona je sve ove godine bila otvoreni protivnik crnogorske nezavisnosti, crnogorskog nacionalnog identiteta i crnogorske vlasti predvođene Milom Đukanovićem. Jedan dio crnogorske javnosti smatrao je nedopustivim da jedna suverena država ima na svojoj teritoriji crkvu koja u imenu negira crnogorski nacionalni identitet i koja je ispostava susjedne države Srbije.

Tako da se upuštanje Đukanovića u sukob sa Srpskom crkvom na prostoru Crne Gore činio kao logičan, ali i dobro vremenski tempiran potez. Jer, kao što je u više navrata naglasio sam Đukanović, SPC u Crnoj Gori sprovodi velikosrpsku ideologiju i “pojavljuje se samo u ulozi izvođača političkih radova od strane nalogodavaca ideologa velikosrpskog nacionalizma”.

Prilikom jednog od obraćanja u Skupštini Crne Gore sam Đukanović je u skupštinskom izlaganju na vrlo slikovit način objasnio razloge donošenja ovog “spornog” zakona:

“Ideja obnove Crnogorske pravoslavne crkve ima puno istorijsko utemeljenje, ali to nije predmet Zakona. Zakonom se ne obnavlja Crnogorska pravoslavna crkva. Zakonom se definišu neka druga pitanja i pravno uređuje status vjerskih zajednica u jednoj demokratskoj državi. Saopštena je jedna apsolutna neistina da se tim zakonom otima imovina Srpske pravoslavne crkve stečene do 1918. godine. Tu je nekoliko flagrantnih neistina. Prvo, 1918. godine nema Srpske pravoslavne crkve. Ona nastaje 1929, dok 1918. postoji samo Crnogorska pravoslavna crkva. U pravnom sistemu Crne Gore 1918. ne postoji akt kojim je drugačije definisana imovina crkve do kao državne date na upotrebu Crkvi i precizno se predviđa da je niko ne može prodati bez prethodne odluke državnog organa. Kako je sada tako pravno utemeljena imovina države prešla u druge ruke?

To moramo da vidimo. Kome sada smeta da se kroz Zakon, bez ikakve otimačine, kroz redovan postupak pred crnogorskim sudovima, dokaže šta je čije? Znate kome smeta? Onome koji zna da to nije njegovo i koji želi bez dokazivanja da zadrži ono što je nezakonito prisvojio. Postavlja se pitanje otkuda mi pravo, gle čuda, da se bavim ovim pitanjem?! Pravo mi pripada kao i svakome od vas, dakle, kao dijelu vlasti, jer, bez obzira što eminentni predstavnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori tvrde kako je SPC stvorila Crnu Goru, pa bi valjda po tom osnovu ona imala pravo da odlučuje o ovim pitanjima, dakle, uprkos tome, mi smo predstavnici naroda i mi odlučujemo o ovim pitanjima. Dakle, otud mi pravo jer sam stekao legitimitet građana Crne Gore da odlučujem o tom pitanju i nemam namjeru da to ikome objašnjavam i da se pred bilo kim povlačim?!”

Nakon usvajanja Zakona, u mnogim crnogorskim gradovima počeli su protesti koji su u pojedinim slučajevima poprimili elemente nereda, sukoba s policijom i blokada saobraćajnica. U vrlo naelektriziranoj atmosferi popraćenoj nacionalističkim velikosrpskim poklicima, mnogi, a posebice pripadnici manjinskih naroda, pobojali su se da u eventualnim sukobima mogu biti kolateralna šteta. Istina, takvih je najava bilo i u Parlamentu Crne Gore od poslanika prosrpskog Demokratskog gronta.

Jedan od lidera DF-a Andrija Mandić je prilikom jedne od diskusija u Parlamentu govorio o “temeljitim istrebljenjima” iz prošlosti u režiji crnogorskih četnika. Mandić je poručio muslimanima i katolicima u Crnoj Gori: “Nemojte da idemo ovim putem jer ćemo ući u ono o čemu piše Gorski vijenac. Nemojte ići tim putem jer će se desiti strašne stvari u Crnoj Gori, koje mi ne želimo da se dese. Vašim glasovima direktno ćete uticati na sudbinu i budućnost Pravoslavne crkve u Crnoj Gori i nemojte to da radite. Popričajte s vašim vjerskim poglavarima i nakon toga dođite u ovu Skupštinu. Ovdje će se desiti strašne stvari. Više oružja ima zakopanog u Crnoj Gori nego što ima u svim vojnim i policijskim magacinima. Prva kap krvi kada padne u Crnoj Gori, zakucat će na vrata onome za koga misli da je odgovoran kako bi taj dug naplatio, to je poruka koju morate da razumijete.”

Iako se Islamska zajednica u Crnoj Gori i njeni predvodnici nisu oglašavali po ovom pitanju, javnost je šutnju tumačila kao neutralni stav i nemiješanje u sukob između crnogorske vlasti i SPC. Ipak, neki izvori bliski Islamskoj zajednici govore da je pitanje vakufske imovine riješeno uknjižavanjem te imovine kao vlasništvo Islamske zajednice u Crnoj Gori koje je regulirano Ugovorom Islamske zajednice s državom, koji je zakonodavne forme. Iako do zvaničnog stava od reisa Fejzića i Islamske zajednice nismo mogli doći do zaključenja ovog broja Stava, naši izvori govore da IZ u Crnoj Gori nije imala zamjerki na Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Za razliku od Islamske zajednice, predsjednik Bošnjačke stranke u Crnoj Gori i ministar u Vladi Rafet Husović, u novogodišnjem intervjuu agenciji MINA, komentirajući trenutnu političku situaciju, govori da je još tokom 2016. godine, uoči i na nakon izbora, bilo pokušaja da se Crna Gora vrati u neka “mračna vremena”.

“Prethodnih dana smo imali kulminaciju svega onoga što je tada započeto, koju su izazvale određene političke snage s ciljem izazivanja incidenata i sukoba koje smo uspjeli izbjeći i u mnogo težim vremenima, a sve to radi postizanja ciljeva koju su u sukobu s težnjom svih progresivnih snaga u Crnoj Gori ka napretku i evroatlantskim vrijednostima”, kazao je Husović.

Kako je dodao, očigledno je da te snage nemaju moć da značajnije utječu na stabilnost Crne Gore.

Husović je kazao da je za pohvalu i spremnost i reakcija države da u korijenu spriječi sva djelovanja koja bi mogla dovesti do epiloga kojem teži taj dio opozicije.

“Ako zanemarimo posljednja dešavanja, smatram da je politička situacija veoma stabilna, Vlada i ostale institucije obavljaju svoj posao nesmetano. Ne vidim većih problema ako zanemarimo političke ocjene koje dolaze iz dijela opozicije o političkoj krizi. Mislim da krize nema, svako svoje obaveze redovno izvršava”, rekao je Husović.

Govoreći o prijedlogu Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je donijela Vlada, a koji je u javnosti izazvao brojne reakcije, Husović je podsjetio da je na snazi bio Zakon iz 1977. godine, odnosno iz vremena komunizma i da je bilo potrebno zakonsko rješenje koje je u skladu s evropskim zakonodavstvom.

Ipak, situacija u Crnoj Gori mogla bi biti dodatno zaoštrena, a prisustvo građana na ulicama se povećati. U ovako užarenoj političkoj situaciji Crna Gora ulazi u izbornu 2020, kada se krajem godine održavaju parlamentarni i lokalni izbori. Ko će iz svega ovoga izvući korist, godina pred nama će pokazati.

 

Almir Mehonjić

STAV