U Istanbulu je održan simpozijum pod nazivom „1924. Genocid u Šahovićima“, posvećen obilježavanju stogodišnjice stravičnog zločina nad Bošnjacima u Šahovićima, gdje je Bošnjačko nacionalno vijeće iz Sandžaka uzelo značajno učešće. Događaj je organizovalo udruženje Türkiye Bosna Sancak Derneği, s ciljem podsjećanja na ovaj bolni događaj i promicanja pravde i istine.
Simpozijum je svečano otvorio domaćin, prof. dr. Sedat Ziyade, predsjednik udruženja „Turska-Bosna-Sandžak“, zajedno sa Suljom Mustafićem, predsjednikom Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, i dr. Adelom Slatinom, predsjednikom Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Dr. Slatina je u svom obraćanju istakao da Šahovići za Bošnjake nisu samo historijski događaj već rana koja ne zarasta.
„Jedini lijek za tu ranu je istina i pravda,“ rekao je, „a naš zadatak je da neprestano govorimo o zločinu sve dok istina ne bude zadovoljena.“
Na simpozijumu su učestvovali istaknuti intelektualci, među kojima prof. dr. Mustafa Karamanyolu, historičar Harun Crnovršanin, novinar Darko Šuković, bivši turski poslanik Huseyin Kansu, i Refik Akova. Dr. Fuad Baćićanin, predsjednik Izvršnog odbora Vijeća, zajedno s Erolom Sevimom i Hilmi Erdemom, moderirao je raspravu, pružajući platformu za promišljanje o prošlosti i nužnost sprječavanja sličnih tragedija u budućnosti.
Darko Šuković je istakao važnost suočavanja s prošlošću, rekavši da je to jedini način da se spriječe budući zločini.
„Bez iskrenog i cjelovitog suočavanja s prošlošću,“ rekao je Šuković, „svi smo na gubitku. Suočavanje s istinom je jedini efikasan način da se spriječi ponavljanje zla.“
Također je upozorio na opasnost narativa koji odbacuje istraživanje prošlosti kao uzrok podjela, naglašavajući da je zapravo neriješena prošlost ono što stvara sukobe danas.
Simpozijum u Istanbulu podsjetio je na strašni događaj iz 1924. godine, kada je, pod lažnim optužbama za ubistvo Boša Boškovića, načelnika Kolašinskog okruga, izvršen masovni napad na bošnjačka sela Pavinog Polja i Šahovića. Oko 2.000 „osvetnika“ napalo je bošnjačke zajednice, koje su samo dva dana ranije bile razoružane po naređenju vlasti. Od 2.755 Bošnjaka koji su živjeli na tom području, poslije masakra ostalo je samo jedno domaćinstvo.
Ovaj simpozijum predstavlja važan korak ka sjećanju na nevine žrtve, a za Bošnjake Sandžaka i sve potomke žrtava genocida u Šahovićima predstavlja podsjetnik na obavezu čuvanja istine o prošlosti i osiguranje da se takvi zločini više nikada ne ponove.