- Folkloraš, istraživač i zaljubljenik u bošnjačku kulturu – kako jedan mladić iz Novog Pazara kroz igru, nošnju i terenska istraživanja čuva ono što generacije prije njega nisu zaboravile.
Novi Pazar – U vremenu kada društvene mreže diktiraju modne, muzičke i kulturne trendove, postoji jedan mladić koji hrabro ide u suprotnom pravcu. Irfan Bučan, jedini student etnokoreologije iz Novog Pazara, već više od 15 godina posvećen je očuvanju bošnjačke tradicije, kroz folklor, nošnju i istraživački rad. Njegov put je sve samo ne uobičajen.
- – “Počeo sam folklor zahvaljujući majci, još u prvom razredu osnovne škole. Kasnije sam ga napustio zbog sporta, ali me je srednja škola i društvo ponovo vratilo. I od tada, ljubav se samo širila,” priča Irfan, danas jedan od najpoznatijih folkloraša iz Sandžaka.
Završio je Medicinsku školu, ali umjesto bijelog mantila, Irfan je izabrao tradicionalnu nošnju i plesne korake koji pričaju priče naroda. Upisao je muzičku akademiju u Makedoniji, smjer etnokoreologija – nauku o narodnoj igri, muzici i običajima.
- – “Mnogi ne znaju šta je etnokoreologija. Ni ja nisam znao dok nisam počeo da je studiram. A onda shvatiš koliko je to zapravo bogato – istražuješ običaje, instrumente, nošnje, pjesme i plesove. To nije samo studiranje, to je potraga za sopstvenim identitetom,” objašnjava on.
U okviru studija, Irfan je već sproveo nekoliko terenskih istraživanja u makedonskim selima, razgovarao sa starijim mještanima i bilježio njihove običaje. Posebno ga fascinira raznolikost u muslimanskim zajednicama – način na koji slave Bajram, koje pjesme pjevaju, kakve nošnje nose.
- – “U jednom selu me dočekao starac od 90 godina koji je ustao da mi odigra nekoliko koraka i otpjeva zaboravljenu pjesmu. Ti trenuci su neprocjenjivi,” s osmijehom se prisjeća Irfan.
Njegova posvećenost nije ostala nezapažena. U Muzeju “Ras” u Novom Pazaru, Irfan redovno sarađuje sa kustosima i istražuje autentične primjerke bošnjačke i srpske nošnje.
- – “Nošnja je identitet. Prvo što publika vidi je kako si obučen. Naš fes, džamadani, šareni pojasevi – sve ima značenje, sve prenosi poruku,” ističe Irfan, dodajući da je omiljeno mjesto za nastup svakom folklorašu – njegov rodni grad.
Direktor Muzeja Ras kaže da Irfanov rad daje nadu da se kulturni identitet neće izgubiti u vremenu.
- – “Mladi poput Irfana su rijetki. On ne samo da čuva kulturu – on je prenosi na generacije koje dolaze,” poručuje.
Pitanje koje se često postavlja jeste – može li se živjeti od ovakvog poziva?
- – “I meni su govorili – ‘šta ćeš ti s tim?’. A istina je da u svakom muzeju, kulturnom centru i arhivu postoji potreba za etnokoreolozima. Samo nemamo školovan kadar. Ko voli ovo, naći će način – bilo kao nastavnik, istraživač ili koreograf,” uvjeren je Irfan.
Sedam ispita dijeli ga od diplome. A onda? Kako sam kaže – slijedi novo poglavlje.
- – “Želim da istražujem i naš Sandžak. Da dokumentujem ono što još nije zapisano. Jer, ako mi ne čuvamo naše, ko će?”
Irfanova priča je poziv svim mladima da ne bježe od svojih korijena. Da uz ples, pjesmu i nošnju – nastave priču svojih predaka. Pogledajte prilog A1 ispod teksta.