Ahmed muze ovce, a Merima pravi najbolje sireve dok na planinskim pašnjacima brinu o stadu od 150 ovaca. Uprkos teškom radu, kažu da su sretniji u prirodi nego što bi bili u inostranstvu.
Dok mnogi mladi ljudi svoju budućnost vide u velikim gradovima ili evropskim državama, Ahmed Halilović iz Bosne odabrao je sasvim drugačiji put. Sa suprugom Merimom i sinom živi sezonski na planini, gdje brine o stadu od oko 150 ovaca i proizvodi domaći ovčiji sir po tradicionalnoj recepturi. Na planinske pašnjake izlazi svake godine krajem aprila i ostaje sve do novembra, zavisno od vremenskih prilika. Kaže da su čist zrak, bogata ispaša i izvorska voda najbolji uslovi za ovce, ali i za život njegove porodice.
„Ja ovo volim od malih nogu. Radio sam desetak godina u firmama, ali kada su otišle u stečaj, vratio sam se onome što najviše volim. Čovjek treba da radi ono što ga ispunjava“, kaže Ahmed.
Njegova supruga Merima zadužena je za pripremu poznatog ovčijeg sira, koji pravi na tradicionalan način. Sir se pažljivo soli, slaže u kace sloj po sloj i priprema prema recepturi koja se prenosi generacijama. Kupci, kaže Ahmed, uvijek se vraćaju po novu količinu.
„Najbolja reklama je kada neko proba sir pa se ponovo vrati i naruči cijelu kacu“, ističe on.
Ahmed koristi svaki dar prirode. Osim sira, prodaje i ovčije đubrivo koje pakuje u vreće, a ništa na njegovom imanju ne ostaje neiskorišteno. Iako na planini nema električne mreže, porodica koristi akumulatore za rasvjetu, a Ahmed se nada da će jednog dana postaviti solarne panele kako bi sebi olakšao svakodnevni život.
Radni dan počinje veoma rano. Muža ovce prije velikih vrućina, vodi ih na ispašu i gotovo nikada ne završava posao prije kasnih večernjih sati. Uprkos tome, kaže da se ne žali.
„Ne bih se mijenjao ni s kim. Neko nije zadovoljan ni sa velikom platom, a ja sam presretan ovim životom. Živim sa svojom ženom i djetetom, radimo zajedno i nikome nismo na teretu“, poručuje Ahmed.
Posebno naglašava da mladi ne bi trebali slijepo pratiti tuđa očekivanja.
„Neka svako radi ono što voli. Meni mnogi nisu davali podršku, govorili su da tražim posao u firmi i čekam penziju. Ja sam izabrao svoj put i nisam se pokajao“, kaže ovaj mladi stočar.
Njegova priča pokazuje da život na planini nije samo težak rad, već i izbor koji donosi mir, slobodu i zadovoljstvo onima koji iskreno vole prirodu i tradicionalan način života.