U čije ime pumpate – pitanje je na koje studentski pokret, a posebno studenti iz Novog Pazara, duguju jasan odgovor nakon što su njihovi slogani na Drinskoj regati spojeni s veličanjem Ratka Mladića i vrijeđanjem bošnjačkih žrtava.
Autor Suad K Zoranić
Mnogi su mjesecima navijali za studente.U njima su vidjeli novu generaciju koja će Srbiju osloboditi autoritarnosti, nasilja, podjela i politike devedesetih. Vjerovali su da riječ „student“ predstavlja obrazovanje, hrabrost i moralni otpor svemu što je ovu zemlju decenijama držalo zarobljenu. A onda je došla Drinska regata. Na istoj rijeci, u istoj masi i gotovo u istom dahu čuli su se studentski slogani, pjesma kojom se vrijeđaju Bošnjaci i veličanje Ratka Mladića. Čovjeka koji nije nikakav „narodni heroj“, već pravosnažno osuđeni ratni zločinac kojem je potvrđena kazna doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine. To nije političko mišljenje nego sudski utvrđena činjenica.
Poslije takvih prizora više nije dovoljno ponavljati da pojedinci s regate ne predstavljaju sve studente. Naravno da ne predstavljaju. Ali ako neko javno prisvoji vaše parole i postavi ih uz Mladićev lik, onda je na vama da kažete da se vaše ime ne može koristiti kao pokriće za mržnju. Ako šutite, ostavljate prostor da drugi objasne u čije ime „pumpaju“.
Gdje je studentska osuda?
Do zaključenja ove kolumne, u javno dostupnim objavama koje smo uspjeli pronaći nije zabilježena jasna i zajednička reakcija studentskog pokreta kojom bi se osudilo povezivanje slogana „Pumpaj“ i „Studenti pobjeđuju“ s veličanjem Ratka Mladića na Drinskoj regati.
Ako je takvo saopćenje objavljeno, javnost ga treba vidjeti. Ako nije – zašto nije?Studenti su se oglašavali o brojnim društvenim i političkim pitanjima. Tražili su odgovornost, pravdu i institucije koje rade svoj posao. Upravo zbog toga sada ne mogu tvrditi da se njih ne tiče kada se njihovi slogani uzvikuju ispod Mladićeve fotografije.
Pravda nije jelovnik s kojeg se bira ono što trenutno odgovara.Ne možete tražiti odgovornost za današnje žrtve, a šutjeti kada se slave odgovorni za žrtve iz prošlosti. Ne možete govoriti o slobodnoj Srbiji, a zatvarati oči pred ideologijom koja je iza sebe ostavila masovne zločine i genocid.
Posebno pitanje studentima iz Novog Pazara
Još je teža šutnja studenata iz Novog Pazara.Oni žive u gradu čiji građani dobro znaju šta znači kada se Bošnjaci nazivaju neprijateljima, kada se vrijeđanje predstavlja kao zabava, a osuđeni ratni zločinac kao uzor mladima.Zato se od novopazarskih studenata očekivala prva, najglasnija i najnedvosmislenija reakcija.
Ne zato što moraju govoriti samo kao Bošnjaci, već zato što su tvrdili da govore kao savjest društva. A savjest koja se uključuje samo kada je politički korisno nije savjest – to je kalkulacija.Zato pitanje mora biti direktno:
- Ako niste osudili prizore s Drinske regate, u čije ime onda pumpate?
- U ime demokratije ili u ime mase koja studentske parole spaja s likom Ratka Mladića?
- U ime svih građana ili samo onih kojima ne smeta vrijeđanje Bošnjaka?
- U ime budućnosti ili u ime ideologije koja još živi od poricanja genocida i ponižavanja njegovih žrtava?
Nije dovoljno reći: „To nisu studenti“
Možda ljudi koji su na regati nosili Mladićeve majice uopće nisu studenti. Možda nikada nisu bili na protestu. Možda su studentske slogane koristili samo zato što su postali popularni. Ali upravo zato studenti moraju reagovati. Moraju kazati: Ne u naše ime.
Moraju poručiti da „Pumpaj“ ne može biti zvučna kulisa veličanju ratnog zločinca. Da „Studenti pobjeđuju“ ne znači pobjedu nacionalizma nad sjećanjem na žrtve. Da Srbija za koju se bore neće biti zemlja u kojoj je Mladić prihvatljiv sve dok neko istovremeno govori protiv vlasti.
Borba protiv Aleksandra Vučića sama po sebi nikoga ne čini demokratom.Čovjek može biti protiv Vučića i istovremeno negirati genocid. Može tražiti slobodne izbore, a slaviti ratne zločince. Može uzvikivati „Pumpaj“, a u sebi nositi potpuno istu mržnju koja je ovu regiju već jednom odvela u katastrofu.Zato promjena vlasti nije isto što i promjena društva. Mnogi su navijali za studente jer su vjerovali da dolazi drugačija Srbija. Ali Drina je sada postavila pitanje od kojeg se više ne može pobjeći.
- Šta znači „Studenti pobjeđuju“ ako se taj poklič čuje uz lik čovjeka osuđenog za genocid?
- Šta znači „Pumpaj“ ako ga prati vrijeđanje naroda nad kojim su počinjeni sistematski zločini?
- Kakva je to pobjeda ako Bošnjaci u njoj ponovo treba da šute, spuštaju pogled i prihvate objašnjenje da je sve bilo samo „provod“?
- Niko ne traži da svi studenti preuzmu krivicu za postupke učesnika regate. Traži se mnogo jednostavnije: da zaštite značenje vlastitih slogana i pokažu da njihova borba ima moralnu granicu.
- Ta granica mora biti Ratko Mladić.
- Ta granica mora biti poricanje genocida.
- Ta granica mora biti vrijeđanje ubijenih i njihovih porodica.
- Ako studenti ni tu granicu ne mogu jasno povući, onda javnost ima pravo pitati kakvu Srbiju zaista nude.
Šutnja je također poruka
Studentski pokret sada ima priliku da učini ono što tvrdi da zahtijeva od drugih: da preuzme odgovornost.Neka jasno osudi veličanje Ratka Mladića. Neka se ogradi od korištenja studentskih parola uz nacionalističke pjesme i poruke mržnje. Neka studenti iz Novog Pazara prvi kažu da se preko bošnjačkih žrtava ne može „pumpati“ put prema političkoj pobjedi.
Bez fusnota. Bez relativizacije. Bez skrivanja iza rečenice da „to nisu svi studenti“. Jer niko nije ni rekao da jesu svi. Pitanje je zašto oni koji tvrde da su drugačiji još nisu dovoljno glasno pokazali tu razliku. Sve dok to ne učine, pitanje će ostati da odzvanja glasnije od muzike s regate: