Vjekovni tragovi vjere i komšiluka, zabilježeni na arhivskim fotografijama tutinske džamije i crkve, svjedoče o bogatoj prošlosti, suživotu i međusobnom poštovanju stanovnika ovog kraja.
Kada se otvore stranice starih monografija o Tutinu, pred čitaocem se ne pojavljuju samo nekadašnje građevine i zaboravljeni prizori čaršije. Te fotografije istovremeno pričaju o ljudima, njihovoj vjeri, običajima i komšiluku koji je odolijevao brojnim istorijskim iskušenjima. Tutin je tokom svog razvoja bio mjesto susreta islamske i hrišćanske tradicije. O njihovom dugom prisustvu svjedoče Centralna džamija i Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, vjerski objekti koji predstavljaju važne dijelove kulturnog i duhovnog naslijeđa ovog kraja.
Centralna džamija kroz različita razdoblja
U monografiji su sačuvane fotografije nekadašnjeg izgleda tutinske Centralne džamije iz 1938, 1951. i 1972. godine. Posebno se izdvaja njen prepoznatljivi kameni minaret, koji je ostao duboko u sjećanju starijih generacija Tutinaca. Na istom mjestu kasnije je podignuta nova Centralna džamija, koja je nastavila višedecenijsku duhovnu ulogu prethodnog objekta. Danas predstavlja jedno od najprepoznatljivijih obilježja Tutina i važno mjesto okupljanja vjernika.
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla
Druga arhivska fotografija prikazuje Crkvu Svetih apostola Petra i Pavla prije konzervatorskih radova. Uz izgled samog objekta, u monografiji je zabilježen i detalj freske Rođenja Bogorodice, koja se datira u 1646/47. godinu. Vrijednost ovog objekta zato nije samo vjerska već i istorijska, umjetnička i kulturna. Crkva i njene freske svjedoče o dugom trajanju hrišćanske tradicije na području Tutina.
Naslijeđe koje povezuje generacije
Džamija i crkva nisu samo građevine iz prošlosti. One su nijemi svjedoci vremena u kojem su ljudi različitih vjera dijelili isti prostor, svakodnevne brige, radosti i nevolje. Na ovim prostorima komšiluk je imao posebno značenje. Poštovanje tuđe vjere, čuvanje komšije i spremnost da se pritekne u pomoć predstavljali su vrijednosti na kojima se gradio zajednički život. Zbog toga stare fotografije nisu samo dokumenti o nekadašnjem izgledu Tutina. One su podsjetnik da mir, razumijevanje i međusobno uvažavanje predstavljaju najvrednije naslijeđe koje sadašnje generacije mogu sačuvati i prenijeti onima koje dolaze.
Izvori fotografija: monografija „Tutin – od mahale do šehera“, stranice 63 i 184.
Autori monografije: Medžid Fakić, Šerif Hamzagić i Hazir Derdemez.