U svijetu sporta, malo je glasova koji tako jasno i glasno progovaraju o nepravdama kao što to čini Adem Ljajić. Nekadašnji reprezentativac Srbije, sada sa otvorenim ugovorom sa Novim Pazarom, ne samo da igra bez naknade, već je i otvoreno kritikovao odnos Fudbalskog saveza Srbije prema ovom klubu. Njegove riječi odjekuju i izazivaju razmišljanje o dubljim problemima u domaćem fudbalu.
“Nisam htio nikakvu nadoknadu. Vratio sam se jer sam to želio. Da odigram godinu dana i da pomognem klubu, gradu i da igram za svoju dušu,” kazao je Ljajić za Mozzart Sport.
Ove riječi samo potvrđuju koliko mu Novi Pazar znači, ne samo kao klub već i kao dio njegovog identiteta. Ljajić je odavno postao sinonim za lojalnost i strast prema fudbalu, ali i za borbu protiv nepravde.
Pazarci su često igrali pred praznim tribinama, kažnjavani zbog ponašanja navijača. Ljajić ne poriče greške navijača, ali ukazuje na dvostruke aršine.
“U potpunosti se drugačijim aršinima kažnjavaju navijači Novog Pazara i drugih klubova. Treba da bude sramota te koji odlučuju o tome. Sram ih bilo za sve i kakve aršine imaju,” istakao je iskusni Ljajić.
U svijetu sporta, gdje se često govori o fer-pleju i jednakim šansama za sve, Ljajićeve riječi su podsjetnik da te ideale treba i živjeti, a ne samo deklarativno podržavati.
“Ne znam nijedan klub u Evropi da je toliko puta bio kažnjavan bez prisustva publike. Nevjerovatno!” dodao je Ljajić, osvrćući se na čestu praksu zatvaranja stadiona u Pazaru.
Naravno, Ljajić priznaje da navijači nekada pretjeraju.
“Naravno, ima i toga. Ali to rade i ostali. To isto se dešava i na Marakani, i u Humskoj… Ne kažem da su Pazarovi navijači cvjećke. Ali da se toliko kažnjava cijeli klub…”.
Ljajićeva priča je priča o ljubavi prema fudbalu, lojalnosti prema svom klubu i borbi za pravednije uslove za sve. Njegova kritika nije samo glas protiv kazni, već poziv na promjenu i na pravedniji pristup prema svim klubovima i navijačima. U svijetu u kojem se često zaboravlja suština sporta, Ljajićeve riječi nas podsjećaju da je fudbal više od igre – to je strast, zajednica i borba za pravdu.
- – U potpunosti se drugačijim aršinima kažnjavaju navijači Novog Pazara i drugih klubova. Treba da bude sramota te koji odlučuju o tome. Sram ih bilo za sve i kakve aršine imaju. Ja ne znam nijedan klub u Evropi da je toliko puta bio kažnjavan bez prisustva publike. Nevjerovatno!, istakao je Adem Ljaić.
– Naravno, ima i toga. Ali to rade i ostali. To isto se dešava i na Marakani, i u Humskoj… Ne kažem da su Pazarovi navijači cvjećke. Ali da se toliko kažnjava cijeli klub… I ne znam koliko smo puta prošle sezone igrali bez publike. Osjećao sam se kao za vrijeme korone. Kukamo kako nema publike, a zatvaramo jedini stadion van Beograda na koji dolazi po 7.000-8.000 ljudi. Ne kažem da nema grešaka i od strane navijača. Ali da toliko puta zatvoriš stadion jer je nešto ubačeno sa tribina ili slično… Pa neka padne. Neka pukne!- Volimo to i mi igrači. Toga ima svuda. To su navijači. Čemu igramo fudbal bez navijača? U Turskoj sam igrao derbije u još luđim atmosferama. Izvodiš korner, pa kada te pogode onom njihovom kovanicom turske lire… Samo moliš boga da nije u glavu. Ne znam… Ovo sa zatvaranjem stadiona u Pazaru je teška sramota svih tih ljudi koji odlučuju.
Fudbal bi trebao biti svjetlo nade i pravednosti, a ne mjesto nepravde i dvostrukih aršina. Neka Ljajićeve riječi budu podsjetnik svima nama – da se borimo za pravedniji sport i društvo.