Priče iz poplavljenih područja donose neizrecivu tugu i strah. Teška sudbina ljudi koji su izgubili sve u naletu divlje vode ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Admir Poturović je jedan od njih. Njegova priča o borbi za život, o trenutku kada je voda odnijela sve što je godinama stvarao, ostavlja dubok trag.
Trenutak kad sve nestaje
“Ova ruševina iza mene bila je moj dom,” kaže Admir s bolom u očima, gledajući ostatke svog života. Njegova kuća, kojoj je posvetio cijeli život, nestala je u jednoj noći. Voda je sve odnijela – trud, rad, uspomene.
“Sve je počelo kad sam se vratio s posla u 12:20. Tada je izgledalo da ćemo se kao i prije izboriti s vodom, ali situacija je postajala sve gora.”
Val koji je donio uništenje
Admir opisuje kako su prvi znaci katastrofe počeli oko dva sata poslije ponoći.
“Prvi val je odnio plastenike, štalu s životinjama, traktor i automobil. Probudio sam suprugu i oca, i pokušali smo spasiti što se moglo.”
Njihova borba protiv vodene stihije trajala je cijelu noć, ali priroda je bila nemilosrdna.
Zarobljen u kući
Kako je voda prodirala sve dublje u kuću, Admir i njegova porodica su se povukli na sprat.
“Voda je probijala prozore, vrata, zidove. Pokušao sam otvoriti ulazna vrata kako bi voda prošla, ali su se vrata srušila na mene.”
Njegov glas postaje tiši dok opisuje trenutak kad je mislio da će izgubiti noge. “Osjetio sam da mi otkida obje noge, ali sam se nekako uspio izvući.”
Njegov otac i supruga nisu mu mogli pomoći, ali Admir nije odustajao.
“Srećom, uhvatio sam se za štok i isplivao na površinu. Spasilo me uže koje su mi dobacili otac i supruga,” kaže, opisujući svoju borbu za život.
Kćerka povikala: ‘Puca kuća!’
Nakon trenutka olakšanja, strah se vratio. Admir se prisjeća trenutka kada je njegova starija kćerka uletjela u sobu.
“Samo je povikala, puca kuća! Izašli smo držeći se jedni za druge. Gledali smo kako voda odnosi garažu, terasu, pola kuće.”
S povredama, Admir je prebačen u hitnu službu u Konjicu. “Rekao sam rođaku, dok se vratimo, kuće neće biti,” prisjeća se. Njegove riječi su se, nažalost, obistinile.
“Kad smo se vratili, kuća se srušila kao kula od karata.”
Nada u obnovu
Admir danas stoji ispred ruševine u koju je uložio cijeli svoj život. Njegova priča nije samo priča o gubitku, već i o snazi i borbi za novi početak. Iako je izgubio sve, vjeruje da će, uz podršku zajednice, ponovo izgraditi svoj dom.
“Ovo nije samo moja borba, već i borba svih nas. Trebamo jedni drugima pomoći,” završava Admir, gledajući u ruševinu koja je nekada bila njegova kuća.
Njegova priča je podsjetnik da, iako su životi ljudi poput Admira uništeni u trenu, njihova hrabrost i nada u bolju budućnost ostaju nepokolebljivi.