Albanska nošnja je bila veoma popularna kod SANDŽAČKOG NARODA

219

(Upoznaj Sandžak da bi ga još više volio)
Uz dužno poštovanje prema bratskom albanskom narodu, koji veoma cijenim, moram ukazati na jedan fenomen u Sandžaku vezan za albansku narodnu nošnju.
Primjećujem da svaka fotografija ili likovni prikaz koji imaju historijsku vrijednost se olahko i brzopleto tumači, u pogledu nacionalne pripadnosti lica sa fotografija i crteža ili umjetničkih slika, na osnovu odjeće koja se nalazi na licu ili licima na njima prikazanim.
Svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri prihvatili mnoštvo turskih odjevnih predmeta i nosimo ih vijekovima, ali nas ta odjeća ne čini Turcima. Kada pogledate slike kneza Miloša Obrenovića sa turbanom i turskom odjećom, koju je on rado nosio, onaj ko ga ne prepoznaje, brže-bolje bi zaključio da je u pitanju Turčin, ali odjeća nije Milošu smetala da i dalje ostane Srbin u punom smislu te riječi.

Albanska nošnja je bila veoma popularna u Sandžaku i kod sandžačkih Bošnjaka i kod sandžačkih Srba. Čakšire, ćulafe (ćulahe), fermane i druge odjevne predmete koji su danas karakteristični samo za albanski narod kao tradicionalna nošnja, bili su omiljena odjeća i mnogih sandžačkih Bošnjaka i Srba. Naročito Pešterski Srbi su u ogromnom broju nosili ovu istu odjeću, ili na primjer Srbi Ravići u novopazarskom selu Pope.

Ova odjeća, koju su donijeli pešterski Malisori nakon doseljavanja na Pešter, je bila topla, jeftina, izrađivana u kućnoj radinosti, i kao takva svojevremeno je bila ekonomična i popularna. Zato su je prihvatili i pripadnici drugih naroda koji nastanjuju Sandžak i samim tim postala je dio folklora i tradicije svih Sandžaklija.
Esad Rahić