U brdima iznad Rožaja, skriveno od gradske buke i ubrzanog načina života, nalazi se selo Dacići – mjesto gdje se, kako kažu mještani, vrijeme ne troši, već pažljivo čuva. Ovdje se život ne mjeri brzinom, već dubinom, a riječ i dalje ima težinu kakvu je u modernom svijetu gotovo nemoguće pronaći.
U kući starine Vejsela Dacija ne vlada samo tišina sela – tu se osjeća duh jednog drugačijeg vremena. Njegove riječi, izgovorene mirno i bez žurbe, nose iskustvo generacija. Govori o tradiciji koja je, kako kaže, bila temelj života – o poštovanju, redu i zajedništvu koje je oblikovalo ljude.
„Nekada se znalo – ko kome ustaje, ko prvi govori i zašto. Poštovanje nije bilo nametnuto, već usađeno“, prisjeća se Vejsel.
Porodica kao stub društva
U Dacićima je porodica bila centar svega. Rođenje djeteta doživljavalo se kao blagoslov, a dolazak nevjeste u kuću kao čin dostojanstva i časti. Stariji su učili mlađe ne samo riječima, već primjerom – kako biti čovjek. Svadbe su bile događaji koji su okupljali selo – uz zvuke tupana, surle, defa i lahute. Sve je imalo svoj red i smisao. Čak su se i najveće životne odluke donosile zajednički, uz saglasnost porodice. Vrijeme kada se živjelo skromnije – ali punije
„Bili smo siromašniji, ali smo imali više jedni druge“, kaže Vejsel.
Nekada se, dodaje, nije išlo jedni drugima samo u posebnim prilikama – već svakodnevno. Ljudi su dijelili i dobro i zlo. Danas, kaže, telefoni su zamijenili razgovore, a bliskost je postala rijetkost.
Apel mladima: Vratite se korijenima
Jedna od najjačih poruka iz Dacića jeste poziv omladini da se vrati selu. Vejsel ne krije zabrinutost zbog odlaska mladih i gašenja ognjišta.
„Neka ne zaborave kuće svojih djedova. Neka se vrate, makar nekoliko puta godišnje. Ovdje je život možda skroman, ali ima dušu“, poručuje.
Zaboravljena sela i zaboravljeni problemi
Iako bogata tradicijom, sela poput Dacića suočavaju se s ozbiljnim problemima – lošom infrastrukturom, nedostatkom vode, slabim ulaganjima i sve manjim brojem stanovnika.
„Bez sela nema temelja. Ako sela nestanu, nestaje i ono što nas čini onim što jesmo“, upozorava ovaj starina.
Mjesto koje ne napuštaš – ono te oblikuje
Za Vejsela Dacija odlazak nikada nije bio opcija. Njegov život, kaže, vezan je za ovo mjesto – za uspomene, čast i vrijednosti koje je tu naučio.
Dok napuštamo Daciće, ostaje snažan utisak da ovo nije samo selo. To je živa knjiga tradicije, podsjetnik na vrijeme kada su ljudi bili bliži jedni drugima, a život – iako teži – imao jasniji smisao. Pohledajte cijeli tv prilog ispod teksta.