Svjedoci smo da mnogi pokušavaju opravdati ovaj događaj kao uzimanje pouke i vid sjećanja na stradanje i žrtvu koju su podnijeli velikani ovih prostora, Allah im se smilovao.
Međutim, zaista je u najmanju ruku čudno da se ne primjete elementi novotarije prisutni u ovom događaju:
1. Određen mu je datum, dato mu je ime, uvršten u takvim, ponavlja se. Ovo su stvari koje jedan dan čine praznikom ili mu se daje neki poseban značaj. Svejedno, u oba slučaja je ovo novotarija.
2. Za taj dan su određeni ibadeti koji se čine: Učenje Kur'ana, učenje dove, ponavljanje tekbira. Zašto baš da se taj dan uči Kur'an i dova i tekbiri na baš takav način? Znači, uspostavljeni su ustaljeni ibadeti za taj dan. I to je novotarija.
3. Određeno je mjesto. Kažu da je tu bilo ili mezarje ili mjesto stradanja. Ako je mezarje , pa kako je onda propisano džematsko obilaženje, učenje Kur'ana, držanje govora i zajedničke dove ?Ako nije mezarje već je mjesto stradanja, po kojoj osnovi se okupljati na takvim mjestima i činiti gore spomenute stvari? Znači da je i mjestu dat poseban status. I to je novotarija.
4. Simbolika cvijeća, posebno odijevanje i skupljanje vjerskih lica, kao i njihovo predvođenje ove ceremonije dodatno ovu stvar veže za ibadet, svetkovanje i vjeru.
5. Historijat nastajanja i širenja širka je više nego poznat onima koji praktikuju vjeru. Sve to krene sjećanjem, spomenom i obilježavanjem a završi kako završi. Molimo Allaha da nas od toga sačuva.
Ako je namjera onih koji predvode ovaj događaj sjećanje, pouka, poruka, osvješćivanje i vraćanje otetog vakufa onda za ovo postoje rješenja koja su šerijatski dozvoljena.
U ovom kratkom osvrtu nisu navođeni šerijatski dokazi o spornosti ovog čina i događaja, toliko je sve ovo očigledno i jasno da nema potrebe za diskusijom i debatom.
Foto A.Bajrović
