U srcu bosanskog gradića Orahovice, nedaleko od Zenice, živi jedna neobična i inspirativna porodica. Priča o Amiri Patković Rafuna i njenom bratu Ćazimu jedna je od onih koje duboko diraju srce i ostavljaju trag. Ovo je priča o neuništivoj sestrinskoj ljubavi, odanosti i životu sa osobom koja ima Downov sindrom.
Ćazim Patković, 46-godišnjak rođen sa Downovim sindromom, predodređen je od rođenja da bude poseban. Za Amiru, njegova starija sestra, Ćazim nije samo brat; on je blagoslov, dar od Allaha kojim je njen život obogaćen na najnevjerojatnije načine.
Amira, rođena u tradicionalnoj vjerskoj porodici, brigu o Ćazimu preuzela je prije 15 godina, nakon smrti njihove majke. Njihova majka, prije nego što je preselila, ostavila je oporuku – vasijjet – da se Amira pobrine za Ćazima. I Amira je tu obavezu prihvatila sa srcem punim ljubavi, odlučna da bude na usluzi svom bratu dok je živa.
Osim brige o bratu, Amira s ljubavlju i poštovanjem pruža hizmet svojoj svekrvi i svekru, koji zbog starosti nisu u mogućnosti sami sebi pomoći. Svoj život, ispunjen obavezama, ona vidi ne kao teret, već kao privilegiju i priliku za služenje.
Priča o Amirinom životu s Ćazimom također nam daje uvid u to kako porodica doživljava ramazan. Ramazan je za Amiru i njenu porodicu poseban mjesec, vrijeme duhovnog pročišćenja i obnove, koje je naslijedila od svoje majke i koje nastoji prenijeti na svoju djecu.
Ćazim, iako rođen s poteškoćama, duboko je usvojio vjerske vrijednosti koje su uvijek bile važne u njihovoj porodici. Naučio je abdest i slušanje ezana od majke, a njegova sposobnost da obavlja namaz u svojoj sobi, na svoj način, posebno ga čini sretnim. Čak i post, koji prilagođava svojim mogućnostima, za Ćazima je posebno vrijeme.
Amirina priča s Ćazimom je poduka svima nama o tome kako izazovi s kojima se suočavamo mogu postati izvori snage, ljubavi i duboke ljudske povezanosti. Osobe s Downovim sindromom, kao što je Ćazim, pokazuju nam kako su razlike među nama prilike za učenje, razumijevanje i obogaćivanje naših života.
Na kraju, Amira ističe kako su osobe s Downovim sindromom ustvari posebne duše, čija dobrota i čistota srca ne mogu biti uspoređene s drugima. Njihova priča je snažan podsjetnik na to da je ljubav najveća snaga koja nas vodi kroz život, prevazilazeći sve prepreke i izazove.
