Zanimljiv ostatak iz rimskog perioda u novopazarskom kraju je ostava rimskog bronzanog novca iz IV stoljeća, koja je otkrivena na Velikom (Paričkom) groblju prilikom kopanja rake, koja se nalazi na 100 metara desno od puta Novi Pazar-Sopoćani. Sav nađeni novac, tj. 42 bronzana novčića su predati Zavičajnom muzeju u Novom Pazaru i novac datira u rasponu od 336. do 344/61. godine.
U Novom Pazaru i okolini dosada su otrkrivena tri rimska žrtvenika na kojima se pominju beneficiarii consularis, odnosno pripadnici vojnih odreda koji su bili stacionirani u putnim stanicama koje su ujedno bile i neka vrsta carine (mansiones) čije postojanje je imalo višestranu ulogu.
Jedan žrtvenik je otkriven u Novopazarskoj Banji, drugi je uzidan u jedan od unutrašnjih zidova Petrove crkve, dok je treći otkriven u dvorištu Altun-alem džamije (bio je okrenut obrnuto, s gornjim dijelom djelimično ukopanim u zemlju, da bi mogao da služi novoj namjeni; u Muzej je prenijet 1985. godine). Žrtvenici potiču iz kraja II ili III stoljeća. Žrtvenik iz dvorišta Altun-alem džamije vjerovatno potiče iz 30-tih ili 40-tih godina III stoljeća.
Zasada nije moguće pouzdano utvrditi gdje se nalazila beneficiarijska stanica u oblasti današnjeg Novog Pazara. Od tri dosada pronađena žrtvenika i natpisa na njima, dva su bila u sekundarnoj upotrebi i za pitanje lociranja stanice nekorisni. Okolnosti nalaza trećeg žrtvenika iz Novopazarske Banje nisu bliže poznate, ali ima izgleda da je on nađen baš tu, jer iz Banje ima i drugih nalaza iz rimskog vremena. Dalja arheološka istraživanja mogu pokazati da li se ovdje nalazila stanica na putu i odakle je dolazio i kuda je vodio taj put. Dosadašnji nalazi spomenika konuzlarnih beneficiarija iz južne Gornje Mezije (Novopazarska oblast je tada pripadala rimskoj provinciji Gornja Mezija) pokaziju da su se takve stanice nalazile na glavnim putevima, ali isto tako i na onima koji su vodili k njima, iz rudarske ili agrarne oblasti. Pored Novog Pazara mogao je voditi jedan od sporednih puteva koji je ovu oblast povezivao s magistralnim saobraćajnicama preko Balkanskog poluotoka, onom koja je išla od Naissus-a prema Skupima ili s putem koji je od Dunava preko Naissusa vodio prema Lissos-u i moru. Smatra se da je zadatak beneficiarija bio da nadgledaju saobraćaj na putevima i kontrolišu transport, imali su i neke policijske dužnosti. Beneficiarii consularis u južnoj Gornjoj Meziji, u dolini Ibra i njegovih pritoka u Toplici i Lepencu mogli su kontorlisaati transport rude s Kopaonika i Rogozne. Ekonomski interes rimske države u unutrašnjosti Balkanskog poluotoka ležao je prije svega, u ekspolataciji rudnog blaga. K tome treba dodati rimsku potrebu u poljoprivrednim proizvodima za izdržavanje dvije legije na Dunavu u Gornjoj Meziji. Beneficarij consularis su imali i zadatak prikupljanja i čuvanja poreza u naturi (annona). Sistem prikupljanja je reorganiziran upravo od dinastije Severa, iz čijeg vremena potiče najveći broj spomenika onih koji su se o tome brinuli, u stanicama na putevima. U stanici kod Novog Pazara, kao i na drugim mjestima, konzularni beneficijari su mogli nadgledati prikupljanje annone i njen transport prema Dunavu. U vezi s tom njihovom dužnošću mogla je biti i posvjeta žrtvenika koji je pronađen u dvorištu Altun-alem džamije, boginji Namezis, kao boginji koja je bdila nad tačnošću mjera.
Prilikom nivelacije terena, za izgradnju fudbalskog igrališta „Lipa’’ u Novopazarskoj Banji 1982. godine oštećena je kasnoantička bazilika i uništen jedan grob koji je pripadao nekropoli formiranoj oko ovog sakralnog objekta. Grob je bio u obliku ciste, sagrađen je od više redova horizontalno naslaganih opeka povezanih malterom i prekrivene sekundarno iskorišćenom nadgrobnom stelom. U grobu su otkriveni ostaci dječijeg skeleta. Grobnog inventara nije bilo te se hronologija ovog objekta može izvjesti posrednim putem. Hronološka determinacija stele nas upućuje na prvu polovinu III stoljeća. Sama bazilika se prema otkrivenom keramičkom materijalu i jednoj fabuli s podvijenom stopom, može datovati u V-VI stoljeću.
Kasnijim arheološkim istraživanjima u Novopazarskoj Banji dopunjena su saznanja o bogatoj historijskog prošlosti ovog prostora. Otkrivene su 4 humke sa grobovima iz kasnog bronzanog doba ili prelaznog perioda, dio većeg tumula s grobovima iz najmlađe faze starijeg gvozdenog doba, kapela i svetilište iz II-III stoljeća povezano s termama podignutim nad mineralnim izvorima. U okviru ovog svetilišta podignute su kapele i hram koje su vjerovatno bile posvjećene božanstvima soterološko-ijatričkog karaktera (Jupiter, Asklepije, Higija, Apolon, Dionis, Herakle, Genije mjesta, itd.). Sudeći prema nalazima sličnog karaktera, kao što su npr. glava Panega, Batkun ili Lambeza, može se pretpostaviti veći broj ovakvih objekata od kojih su neki svakako uništeni izgradnjom igrališta, ali se neki možda nalaze u neistraženom dijelu lokaliteta. Ovi objekti su u primarnoj sakralnoj upotrebi do IV stoljeća kada su preinačeni u ranokršćanska svetilišta što se i u ovom slučaju dogodilo krajem IV ili početkom V stoljeća. U novoj funkciji, s kojom je samo naglašen kultni kontinuitet starijih objekata, ova ranokršćanska svetilišta koriste se do VI stoljeća kad se njihova sakralna kompetenicija prenosi na baziliku podignutu u VI stoljeću. Ishodište i temelj ove sakralne slike i kultne vertikale su topli mineralni izvori na kojima je iznikla ideja o genii loci, spasiteljima i isceliteljkama s ovog prostora. Arheološki ostaci otkriveni u Novopazarskoj Banji su relikcija te ideje osmišljavane i nadograđivane više od dva milenija.
ESAD RAHIĆ
