Legenda o lijepoj Zilki Kajević

590

U Krnovu je živjela lijepa Zilka, kćerka Halilova, jedna među sedmoricom braće. Ljepotom je bila nadaleko čuvena. Govorili su da je “Gorska vila” a ne djevojka.

Piše: Adnan Muftarević

Godine 1796. odlučili su crnogorsko-brdski glavari da napadnu na bošnjačke posjede u Nikšiću, Krnovu i okolini. Četovođe Mališa Bućić i Lopušina Vuk uspjeli su oteti lijepu Zilku.

Demir Kajević, brat Zilkin, sedam puta se zalijetao u Brđane da spasi sestru i uvijek bi ubio po nekog od njih. Da bi se spasili od neustrašivog Kajevića, Brđani su ubili lijepu Zilku “da Demira brata ne klikuje” kako kažu u svojoj guslarskoj pjesmi Zirka Kajevića.

U potjeri za Vukom najviše sreće i junaštva imao je Avdi Ljuca Huso, koji je uspio stići Vuka Lopušinu i upustiti se u borbu s njim.

Dvoboj je, kako bilježi epski pjevač, bio takav da su se u njemu “klala dva bijesna vuka”. Junačka slava je u ovom teškom okršaju pripala Avdi Ljuci nadimka “Krvavo koljeno” i “Pogrmuša”.

Ubrzo je njegovo junaštvo bilo opjevano u narodnoj pjesmi Krnovka, čije se dvije obrade nalaze u zaostavštini Koste Hörmmana, dok je najbolja ona koju je zabilježio Stevan Delić. Jedne ramazanske noći pjevao mu ju je Mujo Džubur iz Gacka. Delić nije stigao da je zapiše cijelu, a pošto je Džubur neposredno iza toga umro, pjesma je ostala nedovršena.

Pjesmu Krnovka, onako kako ju je zabilježio Stevan Delić, od koje je igrom slučaja sačuvan 771 stih., možete pročitati na ovom LINKU

Izvor: Stav.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.