SRBI SU OGRANAK UKRAJINSKOG NARODA I PORIJEKLOM SU IZ DANAŠNJE SJEVEROZAPADNE UKRAJINE

1145

Prapostojbina Srba, Bijela Srbija ili Bojka, nalazila se na području današnje sjeverozapadne Ukrajine. Odatle se jedan dio njih prema navodima bizantijskog cara i pisca Konstantina VII Porfirogenita (913—959) u spisu „O upravlјanju Carstvom“ (lat. De administrando imperio) odselio u VI vijeku dolinim Tise i nastanio se na Balkanski poluotok.
Porfirogenit u svom djelu kaže: „Srbi vode porijeklo od nekrštenih Srba, nazvanih i Bijeli, naselјenih sa one strane Turske (Mađarske), u kraju koji se kod njih naziva Bojki (Bojka), gdje im je u susjedstvu i Franačka, isto kao i velika Hrvatska (jug današnje Polјske i Šleska), ona nekrštena, koja se naziva i Bijela. Tamo su dakle ovi Srbi od davnine nastanjeni“

Prema Porfirogenitu, Srbi su u Bijeloj Srbiji imali vladara, čija su dva sina naslijedila od oca vlast, a jedan od njih, preuzevši polovinu naroda, preselio se na Balkan.
Bijela Srbija ili Bojkija se ponavljam nalazi se na sjeverozapadu Ukrajine. Prostire se na karpatskom području, na razvođu rijeka crnomorskog i baltičkog sliva. Na sjeveru zahvata gornji tok Sana, pritoke Visle, na jugoistoku porečje Dnjestra, do ušća Lomnice, na jugu do Teresve, pritoke Tise. Na zapadu se prostire do rijeke Už. Skoro u cjelini, Bijela Srbija ili Bojkija se nalazi u Ukrajini, a sasvim mali dio na tromeđi sa Slovačkom i Poljskom.

Prema tvrđenju više naučnika, Konstantina Jirečeka, Đorđa Sp. Radojičića, Boška Strike i drugih, preci Srba živjeli su na području Bijele Srbije ili Bojkije, iza Karpata, u današnjoj Ukrajini.
Ovo kazivanje o staroj domovini Srba zabilježili su, prvom polovinom 10. vijeka, sakupljači obavještenja za cara Konstantina Porfirogenita, kada se pripremao da napiše pomenuto djelo.

Konstantin Porfirogenit navodi da su u staroj postojbini dva brata naslijedila oca koji je bio knez. Jedan sin je ostao u zavičaju, a drugi, “uzevši polovinu naroda otišao Irakliju, imperatoru Romeja”.
Car je “sa radošću primio Srbe i dao im zemljište u oblasti Tesalonike, gde su se naselili na području Servije”, dajući joj tada ovaj naziv.

Ukrajinski historičari V. M. Meljnik i E. V. Šiškin u radu “Najranija etnička historija Južnih Slavena”, na osnovu podataka koje daje Konstantin Porfirogenit, zaključuju da, “pošto se iz postojbine nije iselila sva masa srpskog stanovništva, već je na Karpatima ostao veliki broj Srba, odnosno Bojki, preostali u Karpatskim gorama Bijeli Srbi i Bojki” danas su sastavni dio ukrajinskog naroda..
O etničkoj istovjetnosti sadašnjeg stanovništva ukrajinske oblasti Bojkije sa Srbima sa Balkana, govori i niz zajedničkih toponima, kao što su: Topla, Toplica, Dubrava, Koritnik, Lomnica, Majdan, Lukovo, Lukavica, Kamenica, Slatina itd.

U bliskosti stanovnika Bojkije u Ukrajini sa Srbima na Balkanskom poluotoku, govori u svojim antropološkim radovima ukrajinski naučnik V. B. Bunak. Na osnovu svestranih višegodišnjih istraživanja, došao je do zaključka da se u Bojkiji ili Bijeloj Srbiji nailazi na antropološki tip blizak Južnim Slavenima, odnosno Srbima.
Pitanjem govora Bojki bavi se i “Karpatski dijalektološki atlas”, u kojem se navodi da su još u 19. vijeku slavisti obratili pažnju na prisustvo karakteristika koje povezuju ukrajinski sa južnoslavenskim jezicima, prvenstveno sa srpskim jezikom. U govoru u ukrajinskoj oblasti Bojka nalazi se mnoštvo riječi koje su općepoznate u srpskom jeziku.

Autor Esad Rahić




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.