U starom automobilu, koji nije u voznom stanju, spava kad su noći hladne ili kada pada kiša

2616

U starom automobilu, koji nije u voznom stanju, Slavka spava kad su noći hladne ili kada pada kiša. A kada je temperatura veća onda joj je dobra, kaže, i livada, mada na Krnovu uvijek duva

Nacionalna turistička organizacija angažovala je 1996. godine poznatu svjetsku manekenku Klaudiju Šifer u cilju promocije turizma i prirodnih ljepota Crne Gore. Promovisala je Klaudija Crnu Goru od Žabljaka do Svetog Stefana, ali jedni stihovi se posebno vezuju za nju: “Sa Krnova vuk zavija, đe si Šifer Klaudija”.

Mnogi i danas, kada se pomene Krnovo, koje je od Nikšića udaljeno četrdesetak kilometara, prisjete se pomenutih stihova i njemačke ljepotice.

Međutim, zadnjih godina Krnovo je postalo prepoznatljivo kako po vjetroparku, tako i po vrijednoj stočarki Slavki Adžović i njenim nedaćama.

Slavku znaju kao jedinu Romkinju u Crnoj Gori, ali i šire, koja se decenijama bavi stočarstvom.

Ali, znaju je i kao stočarku koja je iz godine u godinu na meti zlonamjernika – palili su joj štalu, ubijali krave, klali jagnjad, sijeno je gorjelo više puta, kao i kamp kućica u kojoj je živjela…

Počinioce niko nikada nije našao iako ih, kako sa osmijehom tuge i razočarenje reče Slavka, traže.

Prije dva mjeseca na Krnovu, gdje preko ljeta izdiže stoku, izgorjele su joj koliba i tri pomoćna objekta.

Opet je Slavka, ne svojom krivicom, dospjela u medije. Odmah su je obišli predstavanici Ministarstva poljoprivrede, izrazili “žaljenje i spremnost i odlučnost da joj pomognu”.

“Prvo su iz Ministarstva dolazili i obilazili me, a obratila sam se i Opštini. Međutim, nema pomoći, a nadala sam se od opštine, Ministarstva i države. Iz Opštine su rekli da mi ne mogu pomoći zato što sam na državnoj zemlji. Boriću se kao i do sad. Vidjeću još neko vrijeme, pa ću otići pred Opštinu s jastukom i ćebetom, da pružim ruku da prosim, jer ne daju poštenom narodu da živi”, kaže Slavka dok pokazuje gdje se trenutno nalaze taj jastuk i ćebe.

U starom automobilu, koji nije u voznom stanju, Slavka spava kad su noći hladne ili kada pada kiša. A kada je temperatura veća onda joj je dobra, kaže, i livada, mada na Krnovu uvijek duva.


“Za mene je ogromna šteta to što mi je izgorelo, a za nekoga nikolika. Pa da mi je koliba bila od slame, bila je moja. Imala sam suvotu, đe da sklonim glavu. Da ne idem ni kod koga. Pravo da ti kažem teško je. Borimo se sestra Nada i ja. Tu je i brat od ujaka koji je gluvonijem. Pomoći niotkud, a možete misliti kako je na goloj ledini. Svaki treći dan moram da siđem u grad, da kupim namirnice i donesemo ih ovdje da preživimo. Mnogi me ljudi sretnu i do pola puta dovezu, a nekad idem i pješke – krenem u šest sati pa do tri kad stignem kući. Ne mogu uvijek zvati taksi – samo u jednom pravcu je 25 eura. A još bez vode, pa moram ići na Krnovska vrela”, priča vrijedna stočarka koja je na Krnovo izdigla 20.maja.

Morala je, kaže, tada da izdigne, iako su joj koliba i pomoćni objekti izgorjeli, jer nije više imala sijena, a već je kupila 250 tovara.

“Niko nas ne pita kad padaju kiše, kako nam je. Lako je kad je sunce. Ali kad kiša pada i udare loša vremena, jer ovo je planina, nije lako. Nije lako ni u Nikšiću. Ovo što se meni dešava, ovo nema nigdje na mapi”, kaže stočarka koja ima 14 govedi i oko 180 ovaca i koza.

Uspjela je da na Krnovu, za dva mjeseca, napravi drvenu štalu gdje može da stane šestoro goveda, kako bi mogla da ih pomuze.

“Još ću moći ođe sa ovakvim smještajem, ali ne znam kad počnu gradna vremena šta da radim. Da ima cementa i materijala dovoljno, mogla bih nešto napraviti. Da su mi dali cement ili pijesak, dva kubika daske, da nešto uradim. Ovako…”

Stočarstvom se bavi tridesetak godina, a zadnjih sedam-osam godina pokušava da pobijedi nevolje koje joj se iz godine u godinu dešavaju.

“Obratila sam se i romskoj zajednici i romskim nevladinim organizacijama. Ni oni mi nijesu ništa pomogli, a mnogi su me učili njima da se obratim. Evo je svaka životinja zaštićena, evo i pas… A ja, gdje mi je ta zaštita, meni koja pošteno radim i mučim se. Ko je išta preduzeo – ubijene krave, zaklane ovce, ranjena paščad, svake godine šteta od lutalica, sijeno, štala, kamp kućica… Ostao je samo katun. Nije urađeno krivično djelo, objašnjavaju mi. Ja sam nepismena, ali koje krivično djelo treba da se uradi kad se sve to prikupi. Gdje je taj krivac?. Oni rade na tome, a gdje je taj rad. Nikoga nisu našli”, ozlojeđeno komentariše Slavka i pokazuje obavještenje koje je dobila od Osnovnog državnog tužilaštva.

U njemu stoji da su nakon uvida u spise, kao i nalze i mišljenja vještaka, utvrdili da ne postoji sumnja “da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, već da se radi o krivičnom djelu uništenje i oštećenje tuđe stvari, za koje se gonjenje preduzima po privatnoj tužbi”.

“Borila sam se do sad, samo da ne ispružim ruku na ulicu, ne da se bogatim. Više sam dala ove godine na stočnu hranu i sijeno, nego što ova stoka vrijedi, ali prosto bilo. Samo da ne prosim, ali izgleda ne može pošteno da se živi. Ne moraju ništa da mi daju, samo neka mi plate moju muku. Ovo je gore, nego da robijam”, kazala je Slavka.

(Vijesti)

Autopijac.com



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.