UGO/SJENICA – Na prostranim livadama Gornje Pešteri, gdje vjetar nosi miris trave i slobode, susreli smo Arifa Mujezinovića – osamdesetogodišnjeg domaćina čija vitalnost prkosi godinama. U selu Ugo, nadomak granice sa Crnom Gorom, Arif Mujezinović i danas, kao u mladosti, ručno kosi travu. Bez moderne mehanizacije, bez umora na licu – samo snaga, iskustvo i osmijeh koji govori više od riječi.
„Godine nisu mjerilo starosti“, poručuju mještani dok s ponosom gledaju svog komšiju. I zaista, prizor Arifa koji u osmoj deceniji života kosi livadu vraća vjeru u prirodan način života i snagu čovjeka koji je cijeli život proveo u skladu s prirodom. Selo Ugo nekada je brojalo i do 120 domaćinstava, dok danas ima oko 70. Ipak, život ovdje nije zamro. Mještani se i dalje bave stočarstvom i poljoprivredom, čuvajući tradiciju koja se prenosi generacijama.
Specifičnost ovog kraja ogleda se i u njegovoj kulturnoj i historijskoj slojevitosti. Ugo važi za jedno od najstarijih naselja na Pešteri, a brojni toponimi i nazivi u okolini svjedoče o albanskom porijeklu dijela stanovništva koje je naseljavalo ove krajeve. Posebno mjesto u selu zauzima stara džamija, za koju mještani tvrde da je jedna od najstarijih u ovom dijelu Sandžaka. Kroz nju su prošle generacije imama, među kojima se pamte imena poput mula Omera Bebića i drugih uglednih vjerskih službenika.
Arif Mujezinović je godinama bio mujezin u ovoj džamiji, svjedočeći vremenu u kojem su vjera, zajedništvo i poštovanje vakufa bili temelj života. Govoreći o vakufskoj šumi iznad sela, Arif podsjeća na stroga pravila koja su se nekada poštovala:
„Vakuf se koristio samo za dobro svih – za džamiju, školu i mezarja. Ko bi pokušao uzeti nešto za sebe, nije se dobro proveo. Ljudi su vjerovali i držali se toga“, kaže on.
U selu Ugo živi i nekoliko mještana starijih od 80 godina, a najstariji među njima ima čak 94 godine. Taj podatak najbolje govori o načinu života na Pešteri – čist zrak, prirodna ishrana i svakodnevni rad. Mujezinovićev primjer pokazuje da se zdravlje ne kupuje, već gradi kroz životne navike.
Dok savremeni čovjek sve češće juri za novcem i gradskim životom, Pešter čuva svoju tišinu i mudrost. Arifova priča nosi snažnu poruku:
Doći će vrijeme kada će ljudi, umorni od brzine i stresa, tražiti ono što Ugo i Pešter nude već stoljećima – zdravlje, mir i jednostavnost.
A dok taj vakat ne dođe, Arif Mujezinović nastavlja da kosi – tiho, dostojanstveno i ponosno, kao živi dokaz da su priroda i rad najbolji saveznici dugog života. Pogledajte video ispod teksta.