Bajram Hajrović: Momci neće da se žene, meni je babo isprosio nevestu

• Bajram Hajrović o životu, radu, putevima i momcima koji traže sreću u svom selu

Crnoča, Novi Pazar – Na padinama iznad Novog Pazara, selo Crnoča zrači tišinom, ali i toplinom domaćih ljudi koji su, uprkos godinama i izazovima, ostali vjerni svom kraju. Među njima je i Bajram Hajrović – skromni mještanin čije riječi o životu, prošlim vremenima i budućim nadama diraju svakog sagovornika.

„Momci da se žene u Crnoči“, kaže Bajram, dok rukom pokazuje na brda prošarana novim kućama. I zaista, iako mnogi iz ovog sela žive i rade u inostranstvu, vraćaju se, ulažu i grade. Kuće niču, putevi se krpe, ali nešto i dalje nedostaje – mlade.

„U moje vreme kuća je bila puna ljudi, smijeha i priče. Danas, iako imamo svega – i novca i kuća – nema one radosti kad se selo spremalo za svadbu“, prisjeća se Bajram. „Nekad vidiš djevojku na svadbi, kažeš ‘babo, sviđa mi se’, pa je prosiš. Sad… Sad se izlazi, putuje, upoznaje, pa ako kliknu – kliknu.“

Iako se nostalgija provlači kroz njegov glas, Bajram ne zvuči rezignirano. Naprotiv, njegovo svjedočenje je poziv – ne samo devojkama da ne zaborave sela, već i vlastima da završe ono što je započeto.

• „Mi smo asfaltirali do džamije, uradili projekte, čak jedan od njih je prihvaćen u Beogradu. Čekamo da se uradi… da selo prodiše“, dodaje on.

Crnoča je selo koje, kako kaže, nije uništeno ni migracijom ni zaboravom. Vjeruje u narod koji „pošteno radi i pošteno ima“. Ponosno pokazuje kuće ljudi koji su iz dijaspore uložili sve da bi se vratili na ognjište.

„Jedino što nam fali – snaha“, kaže kroz osmijeh.

Bajram priča i o vremenu kada je radio u preduzeću za puteve – „AD Put“. Tada, kaže, nije bilo važno odakle si, kako se zoveš, već jesi li dobar čovjek.

• „Druženje je bilo pravo. Svi smo bili kao jedan. A sad… sve manje naroda, ali selo lijepo ostalo.“

U završnici razgovora, Bajram se sjetno prisjeća zadnje velike svadbe u selu, one koju je pravio sinu.

„Tri dana veselja, pod šatorom, domaća muzika, osmijeh na svakom licu. A sad – tri sata u hotelu i gotovo. Ne može se ni pričat’, samo tutnjava.“

I za kraj – poruka djevojkama:

• „U Crnoči ima vrijednih, poštenih, radnih momaka. Selo je lijepo, narod još ljepši. Samo nam vi falite da oživimo stare dane.“