U nedavnoj posjeti Novom Pazaru, jedna Beograđanka doživjela je situaciju koja je izazvala lavinu komentara na društvenim mrežama. Naime, kada je u lokalnom kafiću upitala konobara koliko bi koštala vožnja taksijem do određene destinacije, odgovor koji je dobila bio je: “Pošto ste stranci, odraće vas”.
Ovaj komentar nije samo izazvao njenu ljutnju, već i potaknuo druge na razmišljanje o dubljim socijalnim i kulturalnim podjelama koje postoje unutar naše države.”Stranci? U svojoj zemlji?” bila je prva reakcija Beograđanke, koja simbolizuje često nerazumijevanje i predrasude koje postoje između naroda Sandžaka i ostalih dijelova Srbije.
“Juče sedim u Novom Pazaru, pijem kafu i bivam dobra hrišćanka. Pitam konobara, koliko bi nam uzeo taksista da nas odveze i vrati do određene destinacije i on odgovara: ‘Pošto ste stranci, odraće vas’.
Stranci??? Stranci??? Ja sam u Srbiji, ovo je moja država, ovo je moja zemlja! Odlepila sam.
Rekoh, ‘kako to misliš stranci? Ovo je Srbija, ovo je, bre, moja zemlja!’. Poče da se vadi, ja počeh da vičem, uspeše nekako da me smire”, napisala je vidno iznervirana Beograđanka.
Ova situacija otvara brojna pitanja o tome kako različiti dijelovi Srbije percipiraju narod u Sandžaku. Dok centralni dijelovi Srbije često zahtijevaju od Novog Pazara da dokaže svoj patriotizam, ne nudeći reciprocitet u tom odnosu i ne uzimajući u obzir specifičnosti koje taj grad nosi, stanovnici Novog Pazara mogu se osjećati kao da njihov identitet i posebnosti nisu dovoljno shvaćeni ili cijenjeni.
“Pa u Pazaru uvek kažu ‘tamo u Srbiji’, kao da smo dve zemlje”, “Uh, ja bih mu u tom slučaju svašta rekla”, “Ja sam se u Pazaru zatekao kada je igrala Srbija- Brazil i Saudijska Arabija – Argentina. Niko nije gledao nasu utakmicu, svi su urlali kada su Arapi dobili Argentinu. Tada sam video da tamo, za njih, to nije Srbija”, “Nadam se da nije mislio to što mislimo da jeste”, glasili su komentari onih koji su stali na njenu stranu.
“Ne drami”
Ipak, bilo je više komentara onih korisnika koji su smatrali da je konobar mislio da je “stranac” u gradu.
“Ne drami! Misli na to da ste sa strane, a ne iz inostranstva”, “Tako su meni rekli za taksi kad sam došla u Beograd, kad su čuli moj naglasak”, “Stranac si u lokalnoj sredini… ne piješ kavu svaki dan tu”, “Nije tačno. Ljudi u Novom Pazaru su uvek gostoprimljivi. I jedini koji bi vas negde odvezli za džaba, nahranili besplatno i dali vam smeštaj besplatno i pomogli bi uvek svakome”, pisali su oni.
Situacija s konobarom mogla bi biti viđena kao nepristojna prema Novom Pazaru, ali ona također reflektira širu društvenu realnost u kojoj se ljudi iz različitih krajeva zemlje često osjećaju u Novi Pazar. To je simptom dubljeg problema u našem društvu, gdje dijalog i razumijevanje često ustupaju mjesto predrasudama i stereotipima.
U konačnici, ovakvi incidenti trebali bi nas potaknuti na razmišljanje o našem zajedničkom identitetu i kako ga možemo graditi na inkluzivan način, prihvaćajući različitosti koje svaki dio naše zemlje donosi u zajednički mozaik Srbije. Možda je upravo u prihvatanju i razumijevanju tih različitosti ključ za izgradnju snažnijeg i ujedinjenijeg društva.