Snijeg je prekrio Bistricu i ove ratne ‘43. Ljudi se uvukli u svoje kuće i ne izlaze. Kad je rat i zima bude još hladnija. Kosti zvekeću, što od ciče koja ledom okuje Bistricu, što od zveckanja oružja i zapuštenih brada četničkih.
Noćnu tišinu prekida lavež Šarova iz Žiljaka, koji se povremeno javi Garovu iz Boturića.
U staroj vodenici u Ušanoviće, čuje se škripa vodeničkog kola i pucketanje vatre. Kroz to, šapat Hoda i Sajita. Oni sa svojim drugovima već duže vrijeme stražare. Čuvaju vatan i bistričke porodice od iznenadnog upada četnika. Znaju oni, kad se četnici sa Italijanima zbliže, njima se ne piše dobro. Ta njihova “ljubav” posebno je došla do izražaja nakon što su prošle godine zajednički istjerali partizane iz Crne Gore i poslali ih u Bosnu.
Od tada, postali su apsolutni vladari ljudskih života u Crnoj Gori i Sandžaku. Sutra je Badnji dan. Bistrički pravoslavci će uraniti i poći u šumu da uberu badnjake. Biće pucnjave!
U vodenici se čuje ezan.
Huzeir poziva svoje drugove na rani sabah. Dok Sajit sa svojom mašinkom čuva stražu, u vodenici, u jedan saf stadoše: Ibro, Hodo, Mujo, Šato, Smajo, Nazif, Vehbija i Ćerim. Zahvališe se Bogu i zamoliše ga za zdravlje. Kad htjedoše i za mir da ga zamole, jaka eksplozija prekinu dalju molitvu.
Sajo se baci u stranu i pozva ostale na uzbunu. Namjesti svog “šarca” i zasu mecima prema Zminjaku i Spasojevici, odakle četnici počeše bacati bombe i pozivati ih na predaju.
Na svoje položaje hitro istrčaše i zapucaše Ibro, Šato, Hodo, Nazif, Vehbija i Huzeir.
U vodenici ranjeni ostadoše Smajo, Mujo i Ćerim. Tekbirima su hrabrili svoje saborce, ne mareći što vatra uveliko guta slameni krov i zahvata unutrašnjost vodenice.
Dim i plamen, gušili su njihove glasove. Sve dok njihovi pogledi, upereni kroz drvene prozore vodenice, prema domovima, ne ostadoše tu zanavijek.
Nakon zajedničkog “Alahu ekber”, na tren utihnu Bistrička dolina. Šehidska hrabrost zaledi rijeku i okolne potoke. Vodeničko kolo prestade da se okreće. Okameni se. Tamo, iz dubine sela, kuljao je crni gusti dim. Zapaljena je drvena munara u Kahve.
Odjednom, nebo prošika piska zapaljene braće Rahmana i Rašida sa Stubla. U lubinu neba zari se i vrisak mučene ljepotice Čebe sa Vrha. Bio je to vapaj za sve preživjele da njih i ostale stradale ne zaborave.Da ih se sjete svakog Božića!
Nakon tri dana mrtve tišine, dobri komšija Miko sakupi tijela sedam bistričkih šehida i u zajednički ih mezar spusti. Ostala tri, vjetrovi su već bili rasturili po livadama, rijeci i po nebu iznad Bistrice, zajedno sa pepelom izgorjele vodenice”.
Kemal Zoronjić
Napisao: Kemal Zoronjić u znak sjećanja na poginule heroje i šehide iz Bistrice koji 06. januara 1943. u borbi sa četnicima dadoše svoje živote. Njihova imena
Ibro BRČVAK
Hodo PILICA
Mujo PILICA
Sait PILICA
Smajo PILICA
Nazif PUĆURICA
Vehbija PUĆURICA
Ćerim ZEJNILOVIĆ
Huzeir ZORONJIĆ
Šato ZORONJIĆ
trajno će živjeti dok god postoje Bistričani.
Amin.
