Harun Muratović, bivši rudar iz sela Krće kod Sjenice, upozorio je da bi eventualno otvaranje rudnika na Rogozni moglo ostaviti ozbiljne posljedice po izvore pitke vode, životnu sredinu i stanovnike Novog Pazara. Ističe da bi prije početka bilo kakvih radova morale biti sprovedene detaljne i nezavisne stručne analize.

Muratović iza sebe ima bogato rudarsko iskustvo. Radio je u više rudnika, među kojima su Trepča i rudnik kod Baljevca, zbog čega, kako navodi, dobro poznaje opasnosti koje mogu pratiti eksploataciju rude. Govoreći o mogućem rudniku na Rogozni, poručio je da se njegova upozorenja ne smiju olako odbaciti.

– Ko nije bio rudar i nije imao posla s rudnikom, ne zna šta je to. Ja nisam radio samo u našem rudniku, već i u Trepči i kod Baljevca. Svaka ruda je drugačija, ali rudarske aktivnosti mogu biti veoma opasne za vodu – kazao je Muratović.

Prema njegovim riječima, poseban razlog za zabrinutost predstavlja mogućnost zagađenja podzemnih voda i izvorišta koja su značajna za Novi Pazar i okolna mjesta.

– Ako se rudnik na Rogozni otvori bez potpune zaštite i ozbiljnih ispitivanja, Novi Pazar bi mogao imati veliki problem. Voda je najvažnija i zdravlje ljudi mora biti ispred svakog projekta i zarade – upozorio je bivši rudar.

Muratović smatra da bi nadležni prije donošenja bilo kakve odluke morali saslušati geologe, hidrologe, stručnjake za zaštitu životne sredine, ali i ljude koji imaju praktično iskustvo rada u rudnicima. On se prisjetio i geologa Ljalije Halilovića i Dragana Đalovića, za koje kaže da su bili vrhunski stručnjaci i da su s velikom preciznošću obavljali terenska istraživanja.

– Oni su znali posao i razumjeli šta se nalazi ispod zemlje. O ovakvim projektima ne smije se odlučivati površno, jer posljedice mogu ostati generacijama – poručio je Muratović.

Njegovo upozorenje dolazi u trenutku kada se u javnosti sve češće govori o istraživanju i mogućoj eksploataciji mineralnih sirovina na Rogozni. Ipak, tvrdnje o mogućem uticaju rudnika na vodu trebalo bi potvrditi ili odbaciti kroz transparentne, nezavisne i javno dostupne stručne studije. Stanovnici Novog Pazara i okolnih mjesta imaju pravo da znaju kakve bi posljedice rudarski projekat mogao imati po njihovo zdravlje, zemljište i izvore vode. Muratović zato poziva nadležne da ništa ne preduzimaju bez potpune procjene rizika i otvorenog razgovora s građanima.

– Rudnik može donijeti posao i novac, ali ako ostanemo bez zdrave vode, sve drugo gubi vrijednost – zaključio je Harun Muratović.

U nastavku prenosimo cijeli govor Haruna Muratovića:

• „Ostao sam bez oca kada nisam imao ni deset godina. Bio sam i čobanin i domaćin, morao sam sve raditi. Držali smo dosta stoke i proizvodili sir, ali ga ovdje nisi imao kome prodati, jer ga je skoro svaka kuća imala.
• Kupio sam jednu mazgu u Novoj Varoši. Na mazgu bismo natovarili četiri kace, a na kobilu još dvije. Odatle bih pješice išao sve do Peći, a onda se ponovo pješice vraćao kući.
• U Peći sam imao jednu amidžu. On je preselio, a ostali su njegovi sinovi. Odatle bismo natovarili kukuruz i sve drugo što nam je bilo potrebno – brašno, pirinač i ostale namirnice. To bih dovozio ovamo i prodavao. Kada sve izračunaš, nekada bih bolje zaradio nego da sam radio u rudniku.
• Osamnaest puta sam otišao tim putem i osamnaest puta se vratio pješice. Nigdje nije bilo pravog puta, ali sam, hvala Allahu, sve izdržao.
• Tada se nije smjelo noćiti blizu kuća. Morali smo se skloniti dalje, pod neku smrču, skinuti i ostaviti tovar. Prije noći nisi smio krenuti dalje, jer ako bi se životinja okliznula, otišli bi i tovar i konj.
• Išli bismo preko Gradca, Tuzinja i Ljeskove, zatim kroz Đerekare i Paučinu, pa prema Jablanici i Rožajama.
• Nismo išli direktno kroz Rožaje, već bismo prošli malo ispod grada, pa nastavili putem kojim je danas asfalt. Tada nije bilo puta, već samo kozja staza. Bilo je veoma strmo i morao si životinju čvrsto pridržavati s gornje strane da ne padne.
• Ako bi se spotakla ili joj noga proklizala, otišla bi niz strminu zajedno sa samarom, kacama i cijelim tovarom. Dolje se gotovo nikako nije moglo sići. Ne znam da li bi se čak i helikopter mogao spustiti.
• Što se tiče Rogozne, gdje planiraju da otvore rudnik, to se ne slaže s Novim Pazarom. Slobodno kažem – to je otrov. U našem rudniku mogao si piti vodu koja se pojavi iz stijene, koliko hoćeš. Međutim, voda iz takvog rudnika, kakav bi mogao biti na Rogozni, prema mom iskustvu, ne bi bila ni za piće niti za umivanje.
• Ko nije bio rudar i nije imao posla s rudnikom, ne zna šta je rudnik. Ko je radio u njemu, taj zna. Nisam radio samo u našem rudniku, već sam bio i u Trepči.
• U Trepči je potpuno drugačija ruda. Radio sam i kod Baljevca, gdje sam išao na obuku u Pobrđe. Sve je to drugačije. Naš rudnik je, u poređenju s tim, bio kao apoteka.
• Ako na Rogozni otvore rudnik, neka se svako zapita šta će biti. Plašim se da tu više neće biti ni grada ni zdrave vode za piće.
• Šta sadašnje rukovodstvo misli i kako razmišlja, ja ne znam. Da zaista znaju šta sve rudnik može donijeti, vjerujem da bi drugačije postupali.
• Bio je rahmetli Ljalija Halilović, geolog, kao i Dragan Đalović iz Đalovića. Njih dvojica su bili pravi stručnjaci. Tamo gdje bi prošli i postavili instrumente, mogli su kroz jamu i zemlju, na udaljenosti od 12 kilometara, pogoditi tačnu tačku.
• E, to je inženjer. Danas se mnogi nazivaju inženjerima, a ne znaju ni kako se trnokopom udara. Čovjek kroz život zapamti mnogo toga.“