rat u sfrj

Bosanske institucije imaju spisak od preko 50.000 Srbijanaca koji su učestvovali na bosanskom ratištu

605

Preporučuje se svim državljanima Bosne i Hercegovine koji su na bilo koji način bili uključeni u odbranu BiH u periodu od 1992. do kraja 1995. godine da do daljnjeg ne putuju u Republiku Srbiju, objavili su danas iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

“Upozorenje se izdaje zbog rizika od hapšenja i procesuiranja u Republici Srbiji pod optužbama za ratni zločin, a na bazi ranijih slučajeva hapšenja bh. državljana protiv kojih se u BiH ne vode postupci niti ih pravosudne institucije BiH terete za ratne zločine. Nažalost, upozorenje se izdaje zbog okolnosti u kojima institucije Republike Srbije ne pokazuju volju za aktivnom međunarodnom saradnjom i razmjenom informacija u ovoj oblasti a na bazi ranije potpisanih protokola i međunarodnog prava“, istaki su iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, prenijela je AA.

Bosanskohercegovačka ambasadorica Aida Smajić povučena je sa službe u Beogradu i do daljnjeg ostaje u Sarajevu. O ovom slučaju danas je s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom pričao i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić.

Prethodno su kako Komšić, tako i član Predsjedništva Šefik Džaferović otkazali učešće na predstojećem Samitu nesvrstanih u Beogradu.

Istraga protiv Vranja ranije je pred bh. pravosuđem okončana zbog nedostatka dokaza. Zbog čega onda Republika Srbija insistira? Gdje je saradnja institucija? Provodi li Srbija operativne mjere na terenu Bosne i Hercegovine?

“Ono što Bosna i Hercegovina sada treba uraditi jeste da formira vrhunski advokatski tim ovdje u Bosni i Hercegovini koji će istraživati, prikupljati dokaze i servisirati advokata u Srbiji. A ono što bih ja uradio je i princip reciprociteta, opet se suočavam sa spiskom od 2.500 do 3.000 ljudi koje Srbija ima za lišavanje slobode, pa i mi kao institucije u ovoj zemlji imamo više od 50 hiljada imena državljana Srbije koji su učestvovali na ratištima na području Bosne i Hercegovine pa ne vidim zašto ne bismo krenuli istim principom”, ističe Sendi Dizdarević, stručnjak za sigurnost.

Odbrani Edina Vranja ostala su tri dana da ulože žalbu na odluku o pritvoru. Iz njegovog bh. advokatskog tima, kao i iz Ministarstva vanjskih poslova tvrde, kako ulažu sve pravne i diplomatske napore da zaštite ovog bosanskohercegovačkog državljanina, prenosi N1.

Nakon nedavne Haške presude čelniku Službe državne bezbednosti Srbije Jovici Stanišiću i nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću Frenkiju, urednica u novinama NIN podsjetila ja na ‘neke stvari'…

…Pa da, stvarno, mi nismo bili u ratu, ali su odavde silne vojske i paravojske odlazile na ratišta, a vraćali se mrtvi i invalidi. Na srpskom državnom prostoru nisu se vodile ratne operacije, ali samo u Beogradu, u pet odsto porodica bilo je ranjavanja nekog od njihovih članova. Srbija je sačuvala mir, a preko šeststo hiljada, pretežno mladih ljudi, sa univerzitetskim diplomama, zauvijek je napustilo zemlju. Mi nismo bili u ratu, ali je u Srbiji tokom 1991. i 1992. nasilno mobilisano 140.000 ljudi. Nismo imali nikakve veze sa ratovima, ali je oko 100.000 mladića pobjeglo od vlasti koja ih je tjerala u rat, a protiv njih 10.000 je pokrenut krivični postupak zbog dezerterstva. Mi nismo bili u ratu, ali je MUP Srbije jednom od najozloglašenijih kampova za prisilno mobilisane, Centru Srpske dobrovoljačke garde u Erdutu, pod Arkanovom komandom, samo u periodu august-septembar 1995. predao oko 5.000 izbjeglica.

Stvarno, nismo bili u ratu, ali su u Kragujevcu 1991, na javnim mjestima, objavljivali spiskove dezertera i rezervista koji odbijaju mobilizaciju. Mi s ratom ništa nismo imali, ali je policija po kućama hapsila muškarce između 18 i 60 godina, koji su rođeni u Hrvatskoj ili BiH, i deportovala ih na ratišta. Mi smo bili po strani od ratnih dejstava, ali je naš predsjednik tada potpisivao primirja i međunarodne sporazume, a od javnosti je, kao nečista savjest, skrivana Ratna bolnica u Slankamenu, u kojoj je ležalo na stotine paralizovanih, najtežih invalida koji se nisu uklapali u priču da Srbija nije u ratu.

Mi nismo bili u ratu, ali je ravnomjerna doza smrti koju smo primali preko medija svake večeri učinila da postanemo ravnodušni onda kada poginuli više nisu imali imena, nego su postali brojevi i kada više nismo mogli da zamislimo da iza riječi „čišćenje terena“ ili „vojna akcija“, nestaju konkretni ljudi dok se, istovremeno, naš svakodnevni život pretvara u red. Red za hljeb. Red za mlijeko. Red za čekove u banci. Red za novac u banci. Red pred kioskom za cigarete. Red pred ambasadama za vizu. Red kao slika najstrašnijeg haosa i nereda u kome smo živjeli.
U pravu su oni koji kažu da pomirenja i katarze nema bez svijesti o sagrešenju. I to je najkraći odgovor na odsustvo istinskog suočavanja sa demonima prošlosti.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.