Na krajnjem sjeveru Kosova, u općini Leposavić, nalazi se mala zajednica Bošnjaka, koja se osjeća zaboravljeno i prepušteno sama sebi. U četiri sela – Rvatska, Kaljina, Vrbe i Berberišta – žive Bošnjaci koji su svjedoci kako vrijeme i politička dešavanja prolaze pored njih, dok njihovi problemi ostaju neriješeni.
Uprkos činjenici da Bošnjaci na Kosovu čine 1,6% ukupnog stanovništva, oni sa sjevera Kosova osjećaju se kao da su između dvije vatre – daleko od Prištine, a blizu Novog Pazara, gdje mnogi od njih tragaju za boljim obrazovanjem i životnim prilikama.
Dok mlađe generacije često odlaze u Novi Pazar na studije i rijetko se vraćaju, stariji stanovnici nastavljaju održavati svoja imanja, nadajući se boljim vremenima. “Radimo kako smo naučili, ali mladima ovdje nema perspektive”, kaže Enes Nezirović, koji živi u selu Rvatska i bavi se stočarstvom. Njegova svakodnevnica je teška, ali osmijehom i prijateljskim odnosima sa komšijama iz srpske zajednice, poput Dejana Blažarića, pokušava održati pozitivan duh.
“Dejan i ja se znamo od djetinjstva, i nikada nije bilo važno ko kojoj vjeri pripada”, kaže Enes, dok opisuje kako njih dvojica redovno pomažu jedan drugom u poslovima na farmi. Ipak, zabrinut je zbog budućnosti svoje djece. “Ne želim da se pate u kraju gdje nema perspektive”, dodaje on.
Njegova supruga Albina, uz brigu o djeci, pomaže mužu u svim poslovima, od muže krava do proizvodnje kajmaka i masla. “Sve što proizvedem, prodam”, kaže ona, naglašavajući da bi mogla proizvoditi i više, ali da je radna snaga postala rijetkost u ovom kraju.
Dok selo Rvatska petkom oživi zbog zajedničke molitve u lokalnoj džamiji, koja je jedina na teritoriji općine Leposavić, mještani se okupljaju ne samo radi molitve, već i zbog druženja i dogovaranja o poslovima u selu. “Džamija je donijela zajedništvo”, priča stariji mještanin Mirsad Husković, ističući kako se raduje svakom petku kada vidi i mlade i stare na okupu.
Ipak, politička dešavanja su za njih daleka tema. “Niko nas ne pita za mišljenje”, kratko komentiraju mještani, fokusirajući se na očuvanje dobrih odnosa sa srpskom zajednicom u svom okruženju.
Imam Almir Hajrović, koji dolazi iz Novog Pazara, sa tugom priča o sve manjem broju mladih u selima. “Nekada sam predavao vjeronauku grupama od 20-30 učenika, a danas ih je svega troje”, kaže on, ukazujući na alarmantan trend iseljavanja zbog loših uvjeta za život i nedostatka perspektive.
Armin Islamović, nekadašnji stanovnik sela Kaljina, danas živi u Njemačkoj sa svojom porodicom. “Nema života za mlade ovdje”, kaže Armin, dok promatra prelijepe predjele svog rodnog kraja. Dolazi povremeno kako bi pomogao porodici, ali surova realnost ga odvlači daleko od ovog mjesta.
Bošnjaci sa sjevera Kosova, iako zaboravljeni i usamljeniji nego ikada, i dalje se nadaju da će neko čuti njihove vapaje i pružiti im neophodnu podršku. “Ponekad se pitamo, da li znaju da postojimo?”, pitaju se mještani, dok svakodnevno preživljavaju u sjenkama političkih dešavanja na Kosovu i šire.