Bošnjaci su u smrtnoj opasnosti: Danas hapšenje Mehmedagića, sutra uništenje države

1076

Iako puzajući državni udar zvuči kao kontradikcija u terminima, jer usporeno kretanje i udar označavaju dvije krajnosti, ono što se već godinu dešava u Bosni i Hercegovini ili tačnije isključivo u Federacije BiH, jeste upravo to. Pred našim očima odvija se pokušaj političkog prevrata u slow-motionu, prije svega kako bi se javnost postepeno senzibilirala te prihvatila i mirno ispratila takav proces.

Ovo “kuhanje bošnjačke žabe” traje duže vremena te nažalost daje rezultate jer većina bošnjačke javnost ne shvata da je u toku doslovni državni udar i udruženi kriminalni poduhvat čija su meta bošnjački kadrovi u entitetskim i državnim institucijama.

Hapšenje direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine Osmana Mehmedagića samo je nastavak prevrata, koji operativno provodi odmetnuto Tužilaštvo BiH pod palicom Gordane Tadić uz obilatu političku i medijsku podršku svojih sarajevskih jataka, a koji je počeo još s pokušajem uklanjanja premijera Federacije BiH Fadila Novalića putem afere respiratori. Zavjerenici su svima poznati, SNSD i HDZ, njihove zagrebačke i beogradske centrale, strani mentori zainteresirani za izazivanje nestabilnosti u Bosni i Hercegovini te dio političke, medijske i javne scene u Sarajevu koja se okuplja pod firmom “Trojke”.

Što veći haos to bolje
Bošnjačka javnost nažalost spava jer joj je instinkt za samoočuvanje otupljen neprestanom višedecenijskom medijskom propagandom kriminalizacije bošnjačkih kadrova u institucijama. Ono što je indikativno u cijelom ovom procesu jeste očita i neskrivena koordinacija i postupnost u koracima. Neprestano se medijski proizvode afere nakon kojih se pravi privid pritiska javnosti oličene u interesnim grupama bliskim politici, a sve kako bi se moglo legitimno, ako već ne legalno, bošnjačke kadrove pravosudno progoniti preko instrumentaliziranog Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, isti ti mediji, ali i grupe za pritisak i proteste, služe kao živi štit za odmetnuto Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje na taj način za svoje progone bošnjačkih kadrova dobija ne samo političku i medijsku već navodno i javnu podršku bošnjačke javnosti. Ovaj obrazac isti je već godinu dana i već je nekoliko puta i na stranicama našeg lista objašnjeno kako izgleda u praksi. Mediji poput Dnevnog Avaza, Raporta, Pressmedije, The Bosnia Timesa i Face TV-a, kao i ostalih portalskih podružnica, pumpaju izmišljene afere kojima se pokušava kompromitirati bošnjačke kadrove, iz reda SDA prije svega, u javnim institucijama. Povod i optužbe variraju: stvaraju se afere s navodno lažnim diplomama ili se doslovno tvrdi da je u toku ubijanje oboljelih sugrađana. No, ono što je konstanta jeste lijepljenje etiketa krajnje korupcije i pokvarenosti s ciljem izazivanja skandala i najtežeg oblika uznemiravanja javnosti. Što je veći haos, za njegove kreatore je bolje, ali pod uvjetom da bude lokaliziran na područja na kojima je na vlasti bošnjačka politika.

Nakon nekoliko dana histeričnih naslova i nemilosrdnog bombardiranja jednim te istim klevetama počinju reakcije političkih stranaka i medija koji izražavaju ovakve ili onakve osude na račun progonjene osobe, pozivaju na ostavke i smjene te vrlo često indirektno zazivaju i nekakva “dešavanja naroda” ili ulično nasilje. Kada je meta sasvim jasno ocrtana te do kraja dehumanizirana, izranjaju kojekakvi “nezavisni analitičari”, “društveni komentatori”, “obični građani” te “Facebook aktivisti”, koji pišući na društvenim mrežama pokušavaju dodatno podgrijati ionako usijanu situaciju, naročito kroz formiranje “neformalnih grupa građana” za proteste ili pritiske te ultimativne zahtjeve za smjene ili hapšenja.

Cijela ta splačina još se određeno vrijeme dinsta, podgrijava i začinjava, ovisno o tome koliko je krupan zalogaj. Nakon toga dolazi spektakularno “pokretanje istrage”, a zatim i “podizanje optužnice” u režiji Tužilaštva uz glasne aplauze, skandiranje i navijanje čitave te udružene zavjereničke grupe koja zahtijeva i konačni korak – hapšenja. Tako je bilo i u aferi “respiratori”, tako je bilo i s “Avazovom depešom”, tako je i s aferom “diploma”. Uostalom ovaj se obrazac može pratiti čak do 2008. godine. Udruženom pučističkom poduhvatu pokušava se priskrbiti legitimitet kroz kreiranje privida podrške svekolike bošnjačke javnosti. Budući da takva podrška u stvarnosti ne postoji, koriste se “neformalne grupe građana”, stranački aktivisti, profesionalni protestanti te vječni nezadovoljnici koji svojim ekstremizmom, galamom i spremnošću na nasilje nadoknađuju malobrojnost jer se računa na plahovitost, miroljubivost te uplašenost tihe većine.

Grupe za pritisak
Takve grupe za pritisak služe i kako bi se iza njih i njihove verbalne agresivnosti zaklonili akteri i inspiratori te kao posljednja rezerva koja se može iskoristiti ako sve ne pođe po planu. Taj scenarij smo gledali već nekoliko puta: sjetimo se samo protesta za ubijenog dječaka Denisa Mrnjavca iz 2008. godine u režiji organizacije “DOSTA”, koji su prerasli u pokušaj smjene i premijera Kantona Sarajevo i gradonačelnice Sarajeva; tzv. protesta za JMBG, kada je tragedija jedne porodice zloupotrijebljena kako bi se blokirao Parlament, a jedini rezultat bio je prodor jedinica MUP-a RS u centar Sarajeva te usvajanje zakona po željama parlamentaraca iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta; nekoliko “boračkih protesta” na kojima su se vrtjele mnogobrojne osobe iz vlasti, a preko kojih se pokušavalo usmjeriti veterane u destruktivnom pravcu i izazvati sukob s policijom; pokušaja državnog udara iz 2014. godine, kada su gorjeli Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i zgrada Kantona Sarajevo i kada su nelegitimni i nelegalni plenumi pokušali preuzeti vlast na većinski bošnjačkim prostorima Bosne i Hercegovine; te slučaja od prije nekoliko mjeseci kada su osobe bliske NiP-u namjeravala uličnim nasiljem smijeniti menadžment KCUS-a!

Kao što smo već ranije pisali, najznačajnija grupa za pritiske danas je “Pravda za Dženana”. Iskoristio se sudski proces koji se vodi u vezi s rasvjetljavanjem istine o ubistvu jednoga mladića kako bi se cijeli slučaj nametnuo kao vrhunska politička afera, neka vrsta katalizatora za javni obračun s projektiranim metama, koje su pogađate, nacrtane na leđima ljudi bliskih SDA. Takva političko-medijska zloupotreba jedne tragedije očita je svakome ko prati koji mediji su i kako pisali o ovom slučaju koji se pošto-poto želi iskoristiti za kriminalizaciju bošnjačkih kadrova, ali i same SDA. O čemu se radi postalo je jasno kada su se počeli pojavljivati naslovi dvosmislenog naslova “Alijin sin je ubica”. Nakon toga je krenuo medijski cirkus u kojem je nažalost učestvovala i porodica ubijenog Dženana Memića, čiji se članovi nisu samo politički angažirali u NIP-u, već su i neprestano iznosili dvosmislene i nedvosmislene natuknice koje su sugerirale da smrt Dženana Memića ima nekakve veze sa SDA ili čak OSA-om, čime se, u suštini, senzibilirala javnost na ideju da postoji neka ogromna konspiracija i zavjera za koju su odgovorni SDA i njeni kadrovi.

SNSD želi preuzeti OSA-u
Sve je to u suštini stvaranje odgovarajuće atmosfere idealne za započinjanje politički inspiriranog progona u režiji već potvrđeno otuđenog Tužilaštva Bosne i Hercegovine pod palicom Gordane Tadić, koja se redovno veliča od porodice Memić i njihovih pristalica kao ultimativna pravednica i neustrašivi borac protiv korupcije čiju i više nego neophodnu smjenu oni neće dozvoliti. Instrumentalizacijom jednoga slučaja daje se podrška instrumentalizaciji sasvim drugog slučaja te se tako Tadićki otvara prostor da provodi politički progon bošnjačkih kadrova te pravi pritisak na bošnjačku politiku. Ono što je važno shvatiti jeste da se hapšenje Osmana Mehmedagića odvijalo u sklopu zavjere koja je daleko šira od Kantona Sarajevo jer postoji sasvim očita uzročno-posljedična veza između predstojećih pregovora o izbornom zakonu, Milanovićevog posjeta većinski hrvatskim prostorima Bosne i Hercegovine i skandaloznih poruka koje je odaslao, Plenkovićeve podrške takvoj politici inače svoga ljutog političkog protivnika te Radončićeve i Konakovićeve otvorene i javne podrške HDZ-ovoj mitologiji o hrvatskoj “ugrozbi”.

Samo podatak da se u slučaju smjene Osmana Mehemdagića otvara prostor da SNSD-ov kadar Risto Zarić preuzme funkciju ili zamjenika ili direktora ne da je alarm za uzbunu, nego je ustvari i pokazatelj koji je sljedeći korak koji se vjerojatno planira poduzeti. Ni hrvatskim ni srpskim centrima moći ne treba jaka bosanskohercegovačka obavještajna agencija s nepotkupljivim kadrom. Treba im filijala koja će bez ikakvih ometanja provoditi i do kraja dovesti aktuelne operacije specijalnog rata koji se provodi protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Pravosudnim progonom pokušava se sa scene ukloniti čitava garnitura autentičnih i legitimnih bošnjačkih političkih predstavnika kako bi se na vlast doveli oni političari koji su se javno izjasnili kao peta kolona spremna na ustupke i popuštanje megalomanskim zahtjevima srpske i hrvatske politike.

Dužnost svakog politički pismenog i patriotski opredijeljenog Bošnjaka jeste da po svaku cijenu spriječi takve procese koji nisu tek atak na demokratski poredak i vladavinu zakona već predstavljaju i smrtnu opasnost po opstanak Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.

Izvor: Stav.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *