Sve treba početi skoro iz početka. Bošnjačka historijska prošlost je od strane srpskih i hrvatskih historičara u proteklom periodu prekrivana hrpom laži, prikrivanja, falsifikovanja, montiranja, uskraćivanja, zlonamjernog prekrajanja, usmjeravanja na našu štetu.
Bošnjaci su narod koji najmanje poznaje svoju realnu historijsku prošlost. Učio je o njoj onako kako su drugi željeli i dozvoljavali. Osvajačke i asimilatorske težnje susjednih, brojčano jačih naroda, nametale su svoju viziju naše historijske prošlosti. Njihove pretenzije prema nama, koje ni najmanje nisu bile dobronamjerne, usmjeravale su i historijsku predstavu o našem narodu kroz pera i konstatacije njihovih historičara, akademija nauka i drugih kulturnih i naučnih institucija, koje su uvijek bile u bliskoj sprezi sa njihovom velikodržavnom dnevnom politikom.
Srpski i hrvatski historičari su decenijama robovi dnevne politike i političkih projekata. Oni ne pišu o historijskoj prošlosti kakva je zaista bila, već o “historijskoj prošlosti” kakva bi oni željeli da bude.
Glavno oružje iz kojeg kontinuirano pucaju je falsifikovanje historijskih činjenica i montiranje historijskih događaja u skladu sa asimilatorskim i velikodržavnim projektima njihovih političkih elita.
Pokušava se anulirati i ukloniti sa historijske scene jedan čitav narod, njegova autohtonost, njegov maternji jezik, njegova pisma koja je koristio u prošlosti (naprimjer bosančica se u udžbenicima i literaturi naziva srpska ćirilica), prisvajaju se bosanski vladari, prisvaja se bosanska država, prisvajaju se naše historijske ličnosti, prisvaja se naša narodna poezija, prisvajaju se naši stećci, prisvajaju se naši književnici i naši umjetnici…
Krije se da je bosanska država najstarija južnoslavenska država, Ne dozvoljava se u udžbenicima upotreba historijskog naziva Sandžak za regiju u kojoj stoljećima živimo.
Nađe se po neki nazovi historičar iz naših nacionalnih redova koji piše naručenu historiju, koji negira svoj narod i njegov identitet i njega forsiraju i mediji i državne institucije.
Bolje je i ne znati našu historijsku prošlost nego je naučiti u interpretacijama naših susjeda.
Najvažniji nacionalni projekat bošnjačkog naroda mora biti pisanje višetomne historije bošnjačkog naroda. Pri tom ne smije biti obuhvaćen samo prostor Bosne i Hercegovine, kako to nažalost čine neki bošnjački historičari, već sav onaj prostor na kojem je bošnjački narod živio i na kojem sada živi. Ako to ne uradimo sami, drugi će pisati našu historiji, pa ćemo je učiti onako kako nam je skroje.
Esad Rah
