BRAĆA MU 26 GODINA ŽIVE U AMERICI, dok je Nazim Elezović ostao u selu Krće kod Sjenice, gdje se bavi stočarstvom, brine o porodici i čuva naslijeđenu djedovinu.
Dok brojni stanovnici Pešteri bolju budućnost traže u evropskim zemljama i Americi, Nazim Elezović iz sela Krće kod Sjenice ostao je na porodičnom imanju. Bavi se poljoprivredom i stočarstvom, a svakog dana ustaje prije pet sati kako bi završio sve poslove i pripremio mlijeko za otkup.
Nazim kaže da se u selima danas živi znatno bolje nego ranije. Domaćinstva su opremljenija, putevi pristupačniji, a poljoprivrednicima su na raspolaganju traktori, balirke i druga mehanizacija o kojoj su prethodne generacije mogle samo sanjati.
– Dosta kuća ima, prilazi su ljepši i narod je napredovao. Skoro svako domaćinstvo danas ima automobil, traktor ili balirku. Prije se mnogo više mučilo – priča Nazim.
Dva brata već 26 godina žive u Americi
Iseljavanje nije zaobišlo ni njegovu porodicu. Dvojica Nazimovih braće već 26 godina žive u Americi, dok su brojni rođaci, prijatelji i komšije otišli u Njemačku, Francusku, Španiju, Holandiju, Švedsku, pa čak i Australiju. Nazim je, ipak, odlučio da ostane uz roditelje, zasnuje porodicu i nastavi život na djedovini. Danas su mu djeca i šestero unučadi najveća podrška i razlog da istraje uprkos svim teškoćama.
– Bio gdje bio, čovjek svoj rodni kraj nosi u srcu. Ja sada imam 56 godina. Ne bih mogao da odem i ostavim ovu djedovinu i babovinu – ističe Elezović.
Mlijeko pojeftinilo, a troškovi sve veći
Na imanju drži desetak grla stoke, proizvodi mlijeko i obavlja različite poljoprivredne poslove. Iako država daje subvencije za umatičene krave, Nazim naglašava da su troškovi proizvodnje visoki, dok je otkupna cijena mlijeka smanjena.
– Subvencije jesu značajne, ali su i troškovi veliki. Danas 50 eura skoro da nije ništa. Sve je poskupjelo, a mlijeko je pojeftinilo. Mnogi su zbog toga odustali od stočarstva, jer su poljoprivrednici često prepušteni sami sebi – kaže on.
Njegov radni dan počinje već oko pola pet ujutro. Stoku treba nahraniti i pomusti, a mlijeko pripremiti prije dolaska otkupljivača. Odmora na selu gotovo da nema, ali Nazim ističe da je navikao na rad i da prema svom domaćinstvu osjeća posebnu odgovornost.
„Potrebna je fabrika da omladina ne odlazi“
Jedan od najvećih problema sjeničkog kraja, prema njegovim riječima, jeste nedostatak radnih mjesta. Osim javnih službi, manjih privatnih poslova, zanatstva i poljoprivrede, mladi nemaju mnogo mogućnosti da pronađu sigurno zaposlenje.
– Dobro bi bilo da se otvori neka fabrika, kako omladina ne bi odlazila. Mladi završe školu, ali poslije moraju da traže posao na drugom mjestu. Nije ni u inostranstvu lako, jer gdje god da čovjek ode, mora da radi – poručuje Nazim.
On se prisjeća da su djeca nekada pješačila do škole u Raždaginji, dok ih danas prevozi kombi čije troškove snosi lokalna samouprava. Ranije su roditelji sami plaćali prevoz, a putevi su bili toliko loši da se pojedinim dionicama nije moglo proći ni traktorom. Dio puta prema selu u međuvremenu je asfaltiran, što je stanovnicima znatno olakšalo život. Ipak, Nazim smatra da je potrebno nastaviti ulaganja u putnu infrastrukturu i uslove života na selu.
Priča Nazima Elezovića svjedoči o upornosti pešterskog domaćina koji, uprkos niskim cijenama poljoprivrednih proizvoda, visokim troškovima i odlasku stanovništva, ne želi da napusti zemlju svojih predaka. Za njega Krće nije samo mjesto stanovanja – to je porodično nasljeđe, način života i rodni kraj koji se, kako kaže, uvijek nosi u srcu.