Priština – Grob Fadilja Vokrija postao je mjesto emocionalne simbolike, gdje se susreću prijateljstvo, sport i zajedništvo. Branko Ružić, bivši ministar prosvjete Srbije i jedan od najistaknutijih članova Socijalističke partije Srbije, posjetio je grob svog velikog prijatelja i nekadašnje legende FK Partizan, Fadilja Vokrija, u Prištini. Ova posjeta, pored ličnog značaja za Ružića, nosi i snažnu poruku o povezanosti ljudi kroz sport, uprkos granicama i političkim izazovima.
Ružić je na svom Instagram profilu podijelio fotografije iz Prištine na kojima se vidi kako na grobu Vokrija ostavlja dres Partizana sa simboličnom porukom. Prethodno se prekrstio, poljubio spomenik i na dva jezika – srpskom i albanskom – napisao riječi poštovanja prema nekadašnjem prijatelju i sportskom uzoru.
„Veliki ljudi nikada ne odlaze, dragi prijatelju Fadilj. Za druge se navija, Partizan se voli,“ napisao je Ružić.
Ružić nije bio sam u ovoj dirljivoj posjeti. Sa sobom je poveo sina Milutina, dok je s druge strane grob posjetio i sin Fadilja Vokrija, Gramoz. Njihovo prisustvo naglasilo je kontinuitet prijateljstva između dvije porodice, koje su ostale povezane uprkos izazovima.
Fadilj Vokri, rođen 1960. godine u Podujevu, ostavio je neizbrisiv trag u jugoslavenskom i evropskom nogometu. Njegova karijera počela je u FK Priština, gdje je tokom šest sezona postao ikona lokalnog nogometa. Njegov prelazak u Partizan donio je novi nivo prepoznatljivosti, a tokom tri godine u crno-bijelom dresu postigao je 18 golova na 55 utakmica i bio dio tima koji je osvojio titulu u sezoni 1986/87. Njegova borbenost i ljubav prema nogometu osvojili su srca navijača, posebno Grobara, koji ga i danas pamte kao jednog od svojih miljenika.
Nakon Partizana, Vokri je započeo internacionalnu karijeru igrajući za francuski Nîmes, turski Fenerbahče, Burš i Monsulon. Na reprezentativnom nivou, odigrao je 12 utakmica za Jugoslaviju i postigao šest golova, ostavljajući trag i na međunarodnoj sceni.
Nakon završetka igračke karijere, Vokri je postao predsjednik Nogometnog saveza tzv. Kosova. Tokom njegovog mandata, Savez je dobio pravo na takmičenje pod okriljem UEFA-e, što je izazvalo oprečna mišljenja u Srbiji. Ipak, uprkos političkim tenzijama, Vokrijeva vizija sporta kao mosta između zajednica ostaje prepoznata.
Branko Ružić i Fadilj Vokri njegovali su prijateljstvo koje je nadilazilo političke i nacionalne razlike. Ružić je bio prisutan i na Vokrijevoj sahrani 2018. godine, kada se Priština oprostila od svog sportskog heroja. Ružićeva posljednja posjeta grobu Vokrija, obilježena gestovima poštovanja i simbolike, predstavlja podsjetnik na univerzalne vrijednosti prijateljstva i sporta. Ostavivši dres Partizana i napisavši poruku na dva jezika, Ružić je pokazao da velike ličnosti, poput Vokrija, žive kroz ljubav i sjećanje svojih prijatelja.
Fadilj Vokri, čovjek čije ime nosi stadion u Prištini, bio je više od nogometaša. Bio je simbol sportskog duha i integracije, a njegovo naslijeđe i dalje inspirira mlade generacije. Branko Ružić je svojim gestom potvrdio da sport ostaje univerzalni jezik zajedništva, uprkos svim podjelama. Ova posjeta služi kao podsjetnik da mostovi izgrađeni kroz sport i prijateljstvo mogu trajati duže od bilo koje granice ili političkog spora.