Rožaje možda kasni sa infrastrukturom, investicijama, radnim mjestima i ponekom asfaltiranom ulicom koja čeka svoj red, ali kada je riječ o terminologiji iz evropskih priručnika – tu nema kašnjenja. Tu se ide ukorak, ako ne i korak ispred.
Dokument koji je ovih dana izašao iz lokalne samouprave, a tiče se izbora člana Savjeta, izazvao je pažnju javnosti ne zbog suštine poziva, već zbog formulacije koja predviđa prednost kandidatu koji je „pripadnik određene ugrožene grupe lica (LGBTQ+, rasa i druga lična svojstva)“.
U zemlji u kojoj se građani i dalje bore sa osnovnim egzistencijalnim pitanjima – od zapošljavanja do odlaska mladih – Rožaje pokazuje da prati savremene evropske trendove u oblasti rodne ravnopravnosti i zaštite manjinskih prava. Dokument jasno naglašava da, u slučaju jednakog broja bodova ili podrške, prednost mogu imati kandidati iz manje zastupljenog pola ili iz određenih ugroženih grupa.
I tu zapravo leži ironija vremena u kojem živimo. S jedne strane, Rožaje je grad u kojem se još raspravlja o osnovnim komunalnim pitanjima, budžetskim deficitima i političkim prepucavanjima. S druge strane, administrativni jezik odjednom zvuči kao da je prepisan iz briselskih smjernica za inkluzivno upravljanje.
Naravno, zaštita prava manjina i ugroženih grupa jeste dio savremenih demokratskih standarda. To je nešto što je postalo obaveza svake zajednice koja želi da bude dio evropskih integracija. Međutim, pitanje koje se među građanima tiho postavlja jeste – da li Rožaje zaista rješava suštinske probleme ili se simboličkim formulacijama pokušava dokazati evropska “naprednost”?
Jer, realnost na terenu često je drugačija od papira. Dok lokalna uprava brižljivo u dokumente unosi terminologiju o ugroženim grupama, mnogi mladi – bez obzira na identitet – traže kartu u jednom pravcu ka zapadnoj Evropi. Dok se na papiru vodi računa o ravnopravnosti, u svakodnevnom životu građani se pitaju kada će ravnopravno doći do radnog mjesta ili stabilne plate.
Možda je Rožaje zaista odlučilo da bude primjer inkluzivnosti na Balkanu. Možda želi pokazati da ne kasni za evropskim tokovima, barem kada je riječ o normativnom okviru. A možda je to samo još jedan dokaz da su nam dokumenti često moderniji od stvarnosti. Kako god, jedno je sigurno – Rožaje zna da čita evropske direktive. Ostaje da vidimo hoće li jednako uspješno čitati i potrebe svojih građana. Pogledajte cijeli dokument ispod teksta.
