Na petoj redovnoj sjednici Skupštine Crne Gore, prijedlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima nije uvršten u dnevni red. Od ukupno 60 poslanika, 24 su glasala za, 16 protiv, dok je 20 bilo uzdržano.
Prijedlog je podnijela Bošnjačka stranka (BS), a podržala ga je i opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS). Poslanici Pokreta Evropa sad (PES) ostali su uzdržani.
Potpredsjednik BS-a, Jasmin Ćorović, izrazio je razočaranje zbog neusvajanja prijedloga, istaknuvši da to pokazuje kako crnogorsko društvo još nije sazrelo.
“Cilj ove rezolucije nije bio da upire prstom ni u koga, već da pruži satisfakciju porodicama nevino ubijenih u Šahovićima,” rekao je Ćorović.
Šahovići su mjesto jednog od najtežih zločina u crnogorskoj istoriji, kada je 1924. godine, u Vraneškoj dolini, ubijeno više od 700 Bošnjaka. Za taj zločin nikada nije pokrenut sudski postupak, niti su počinioci odgovarali. Ćorović je naglasio da rezolucije predstavljaju civilizacijski iskorak ka suočavanju s prošlošću i prevenciji sličnih zločina u budućnosti.
„Poruka ove rezolucije je jasna: u Crnoj Gori se nikada više ne smiju dešavati zločini zbog drugačijeg imena, vjere ili nacionalnosti. Ovo je test zrelosti crnogorskog društva i karaktera,“ dodao je Ćorović.
Zaim Čelebić, član Odbora za obilježavanje 100. godišnjice zločina, uputio je otvoreno pismo predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću i poslanicima, pozivajući ih da podrže rezoluciju.
“Neusvajanje ove deklaracije šalje poruku da Bošnjaci nisu ravnopravni građani Crne Gore,” naveo je Čelebić. Takođe, upozorio je da šutnja o ovakvim zločinima doprinosi njihovom veličanju i potencijalnom ponavljanju.
Rezolucija o genocidu u Šahovićima ima simbolički značaj, ali njeno odbijanje izazvalo je oštre reakcije, naročito među Bošnjacima. Oni ovu odluku doživljavaju kao negaciju svoje istorijske patnje i diskriminaciju unutar društva koje teži građanskim vrijednostima.
Iako sadržajno slična prethodno usvojenim rezolucijama o zločinima u Pivi i Velici, prijedlog za Šahoviće nije dobio podršku većine, ostavljajući otvorena pitanja o odnosu crnogorskog društva prema vlastitoj istoriji i manjinskim zajednicama.