Ćamil Sijarić: Sandžački književnik koji je ostavio trag u jugoslovenskoj književnosti
Dok se velik broj Bošnjaka iz Bijelog Polja danas sve više udaljava od svog sandžačkog identiteta, ne osjećajući se više kao Sandžaklije i time, na neki način, zaboravljaju svoje pretke, Ćamil Sijarić svojim djelima neumorno svjedoči o Bihoru i Bijelom Polju kao neodvojivim dijelovima Sandžaka. Sijarić nije samo bio pisac; on je bio glasnik kulture, običaja i identiteta koji je duboko ukorijenjen u sandžačkoj tradiciji.
Na poleđini jedne od njegovih knjiga stoji ponosna tvrdnja: Ćamil Sijarić je rođen u Sandžaku, tačnije u Bihoru kod Bijelog Polja. Ovo jednostavno, ali značajno priznanje često se previđa, ali govori mnogo o identitetu i korijenima jednog od najvažnijih pisaca jugoslovenske književnosti.
Sijarić je gimnaziju pohađao u Skoplju i Vranju, dok je Pravni fakultet završio u Beogradu. No, njegova prava strast uvijek je bila književnost. S pisanjem je počeo još prije Drugog svjetskog rata, objavljujući poeziju u studentskim listovima i sarajevskom časopisu *Pregled*.
Njegove prve pripovijetke ugledale su svjetlo dana 1951. godine, a od tada se Sijarić potpuno posvetio pisanju proze. Već 1953. godine, njegova prva zbirka pripovjedaka *Ram Bulja* donosi mu nagradu Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, kao i nagradu sarajevskog izdavačkog preduzeća *Svjetlost* za najbolju knjigu pripovjedaka objavljenu od 1945. do 1955. godine.
Roman *Bihorci* iz 1955. godine postao je još jedan dragulj u njegovom opusu, donijevši mu prvu nagradu na anonimnom konkursu Izdavačkog preduzeća *Narodna prosvjeta*. *Bihorci* su prevedeni na bugarski i njemački jezik, a u Istočnoj Njemačkoj postaju pravi bestseller.
Sijarić je 1962. godine objavio još jednu zbirku pripovjedaka *Zelen prsten na vodi*, a iste godine izlazi i njegov drugi roman *Kuću kućom čine lastavice*. Izdavačko preduzeće *Veselin Masleša* objavilo mu je još jednu zbirku pripovjedaka.
Ćamil Sijarić ostavio je dubok trag u jugoslovenskoj književnosti. Njegova djela, ukorijenjena u bogatoj kulturnoj tradiciji Sandžaka, obogaćuju književnu baštinu bivše Jugoslavije, a njegova pripadnost Sandžaku i Bihoru ostaje ponosna činjenica koja se prenosi kroz generacije čitalaca i književnih entuzijasta.
