Na sjeverni Kavkaz krenuli smo uprkos predrasudama i dugogodišnjoj negativnoj medijskoj slici o ovom dijelu Ruske federacije. Ipak, već nakon prvih dana postalo je jasno da stvarnost ima potpuno drugačije lice – slojevito, moderno, religiozno, ali i turistički sve otvorenije.
Nakon Dagestana stigli smo u Čečeniju i već prvog dana upoznali Grozni, glavni grad Čečenske republike. Samo nekoliko sati bilo je dovoljno da ga okarakterišemo kao “mali Dubai” – grad širokih bulevara, savremenih zgrada, urednih ulica i izraženog osjećaja za simboliku prostora. Tragom religije, kulture i gastronomije vodila nas je Aljina, Čečenka koja s lakoćom spaja lokalnu tradiciju i gostoprimstvo prema turistima.
Drugi dan put nas je odveo van glavnog grada, u Argun, najbliži grad Groznom, koji se ponosi jednom džamijom kakva se rijetko viđa. Džamija poznata kao “Srce majke” ističe se hi-tech islamskim stilom, jedinstvenim u okviru Ruske federacije. Danju, u zavisnosti od sunčeve svjetlosti, njena fasada prelama boje u širok spektar nijansi, dok noću savremena rasvjeta pretvara cijelo zdanje u svjetlosnu atrakciju. Prema riječima vodiča, džamija je podignuta po nalogu Ramzana Kadirova i posvećena njegovoj majci Ajmani Kadirovoj, koju lokalno stanovništvo opisuje kao ženu velikog srca zbog dugogodišnjeg humanitarnog rada. Zbog toga će je mnogi, čak i kada ne koriste zvanični naziv, jednostavno nazvati “Majčinsko srce”.
Impozantni detalji prate ovu priču i kroz brojke: u gradnju je ugrađeno oko 750 tona mramora iz turske provincije Adana i oko 250 tona granita iz Čeljabinska. Unutrašnjost, međutim, ostavlja još snažniji utisak – veliki stakleni otvori, visok sjaj interijera, osvetljena gravirana imena Allaha na kupoli i grandiozni lusteri sa stotinama kandila. Džamija je otvorena za besplatne posjete uz poštovanje osnovnih pravila odijevanja i ponašanja, a zbog snimanja putopisa napravljen je i rijedak izuzetak: Aljini je omogućeno da bude u prizemlju, iako žene obično borave na galerijama.
Nakon Arguna uputili smo se u Šali, gdje se nalazi najveća džamija u Evropi – monumentalno zdanje koje već iz daljine dominira gradom. Bijela boja mramora, četiri minareta visoka 63 metra, te noćna rasvjeta koja daje srebrne i zlatne prelive, ostavljaju utisak kakav se obično veže za svjetske metropole, a ne za relativno mali grad na Kavkazu. Vodič je ovu džamiju opisao kao “biser” i za islamsku ummu i za arhitekturu, a mnogi je zbog estetike porede i s Taj Mahalom. Tokom posjete zatekli smo vjernike na redovnoj molitvi, a snimanje nam je bilo dozvoljeno iako to, kako nam je rečeno, nije uobičajena praksa.
Čečeniju smo upoznali i kroz vidikovac iznad Groznog, poznat kao “Stepenice ka nebu”, s kojeg se grad vidi kao na dlanu. Na tom mjestu, pored prirode i pogleda, ponovo se osjeti snažna poruka identiteta i kulture, kroz citate i simbole koji podsjećaju na ulogu tradicije u savremenoj Čečeniji.
Jedno od većih iznenađenja bio je i “engleski dvorac”, objekat povezan s istorijom naftnih kompanija, koji danas funkcioniše kao muzej na otvorenom i popularno mjesto za mlade. Zidovi nose tragove burne prošlosti, a u dvorištu se mogu vidjeti i oldtajmeri iz kolekcije koja je postala dio muzejske postavke. Fotografije Groznog “prije i poslije” dodatno podsjećaju da ovaj prostor nije građen samo betonom i mramorom, već i složenim istorijskim iskustvom.
Kulturu smo doživjeli i kroz teatar Nohči, gdje folklorni ansambl njeguje ples, nošnju i običaje. Razgovor s umjetnicima otvorio je i temu odnosa mladih i starijih, poštovanja, te načina na koji se identitet prenosi kroz scensku umjetnost. Posebnu pažnju privukla je informacija da su lokalne institucije razmatrale pravila o muzičkom tempu radi očuvanja tradicionalnih ritmova – što je izazvalo rasprave, ali i ukazalo koliko se ovdje ozbiljno shvata kulturno naslijeđe.
Dan smo završili gastronomijom, u restoranu koji je ujedno i muzej. Na stolu su se našla jela od kukuruznog brašna, mliječni sosovi, domaći specijaliteti i mantije koje, iako nisu pečene kao sandžačke, ukusom podsjećaju na domaći kraj. Taj detalj najbolje pokazuje kako putovanja često spajaju svjetove koje smo mislili da su daleki.
Čečenija koju smo vidjeli nije samo priča o najvećim džamijama Evrope i modernom Groznom. To je priča o prostoru kontrasta, u kojem se tradicija čuva, modernizacija pokazuje, a predrasude padaju čim se zemlja pogleda vlastitim očima.