Na sjeverozapadnim padinama Gornjeg Peštera, između 1150 i 1250 metara nadmorske visine, smjestilo se selo Čitluk – naselje sa bogatom istorijom, surovom klimom, ali i nesalomivim duhom svojih mještana.
Sunčana strana planine Giljeva pruža ovom selu predivan pogled ka istoku, gdje se jasno vide Vrnotići i Crni vrh. Okruženo brojnim vrhovima i prostranim pašnjacima – Jabuka, Spasovica, Bukoviji Gaj, Jasiće, Vran Dakovina i Brježđe – Čitluk odiše tišinom i prirodnim bogatstvima.
Selo je podijeljeno na dvije mahale – Burovsku i mahalu Kurtagića, nazvane po starosjedilačkim porodicama koje i danas čuvaju duh predaka. U njegovoj blizini nalaze se sela Cetanoviće, Buđevo, Raždaginja, Kijevce i Kamešnica.
Ukupna površina imanja sela iznosi oko 207 hektara, a kroz njega protiče čitučki potok, koji ljeti ponire. Brojni izvori snabdijevaju domaćinstva vodom: Gaj, Ploča, Sečine, Veljovača, Zanoga, Medja, a najvažniji među njima – Džihin krš – kaptiran je još 1978. godine i danas napaja Čitluk i veći dio Kijevaca vodovodnom mrežom.
Pašnjaci i stočarska naselja smješteni su na zapadnoj strani, ka Giljevi, Buđevu i Rakočkim bunarima. Stanovnici se tradicionalno bave stočarstvom, što predstavlja osnovu njihove svakodnevice.
Naziv sela Čitluk vjerovatno potiče od turske riječi çiftlik, što označava veliko imanje. Pod tim imenom Čitluk se prvi put spominje u osmanskim dokumentima još davne 1528. godine, a svoje mjesto u popisima ima i 1921.
Selo je nekada bilo poznato i po vodenicama. Najpoznatije su bile u vlasništvu Zenjela, Iljaza i Hakije Burovića, te Sulja, Abita i Muharema Kurtagića. Legenda kaže da je najjača bila vodenica Zenjela Burovića, tadašnjeg seoskog kmeta.
Drugi svjetski rat nije zaobišao ni ovaj dio Peštera – njemačke trupe zapalile su tri kuće, a Bilal Burović bio je prisilno mobilisan u SS jedinice. Ipak, mnogi mještani su stali na stranu partizana. Rustem Burović poginuo je na Romaniji kao partizan, dok je Ševko Burović bio ranjen.
U periodu ratova devedesetih, selo je privremeno pružilo utočište brojnim izbjegličkim porodicama iz Bihora, Limske doline i čak iz Hercegovine.
Elektrifikacija Čitluka izvršena je 1972. godine, a mještani i danas pamte montejere – Taka Čedomira, Mensura Kurtanovića iz Tuzinja i Sulja iz Baćice. Makadamski put koji povezuje Sjenicu sa Kijevcima i Rasnom, a prolazi podno Čitluka, izgrađen je 1984. godine, ali ni do danas nije u potpunosti asfaltiran.
U selu je u toku izgradnja džamije, dok djeca iz Čitluka pohađaju četvororazrednu školu u Cetanoviću, a za osmorazredno obrazovanje putuju u Rasno.
Iako se kroz istoriju Čitluk nije razlikovao od drugih pešterskih sela kada je riječ o međusobnim nesuglasicama, zbog međa i nasljednih sporova, o sukobima se i danas priča samo šapatom – baš kao što to nalaže tradicija Peštera. POgledajte video ispod teksta.