Novi Pazar, grad bogate historije i kulture, našao se u tamnom poglavlju svoje prošlosti krajem 1944. godine kada je partizanska vlast preuzela kontrolu nad Sandžakom. Iako je period Drugog svjetskog rata donio brojne tragedije, po završetku rata, Novi Pazar je pretrpio strašnije gubitke.
Pod upravom OZNE, komunističke tajne policije, započelo je sistematsko hapšenje, suđenje bez pravih dokaza i masovno strijeljanje građana u naselju Hadžet, nekadašnjem velikom mezarju ovog grada. Simbol mračnih dešavanja u Novom Pazaru tog perioda postao je Đorđije Peruničić, načelnik OZNE za Sandžak.
Hadžet: Simbol straha i stradanja
Hadžet, nekada mirno novopazarsko mezarje, postao je poprište masovnih pogubljenja Bošnjaka Novog Pazara i okolnih gradova. Nakon savezničkog bombardovanja grada, veliki krateri u zemlji postali su masovne grobnice za nedužne žrtve, čija su strijeljanja obavljana noću, daleko od očiju javnosti. Grad je živio u strahu, dok su Novopazarci svakodnevno svjedočili nestajanju komšija i prijatelja. Na desetine građana je bez ikakve istrage bilo osuđeno na smrt. Jedino javno strijeljanje, ono od 21. januara 1945. godine, bilo je izvršenje kazne nad Aćifom Hadžiahmetovićem i Ahmedom Dacom.
Đorđije Peruničić: Od revolucionara do straha i užasa
Peruničić, rođen 1913. godine u Premćanima kod Pljevalja, od ranog je uzrasta bio povezan s komunističkim pokretom. U toku rata, aktivno je učestvovao u organizovanju partizanskog ustanka, a nakon oslobođenja Pljevalja postao je ključna figura u uspostavljanju nove vlasti. Kao načelnik OZNE za Sandžak, Peruničić je sproveo niz krvavih akcija protiv onih koje je režim smatrao neprijateljima. Prema svjedočanstvima i procjenama, pod njegovim rukovodstvom ubijeno je oko dvije hiljade ljudi u Novom Pazaru i okolini. Bez sumnje, Peruničić je ostavio trajno mračno naslijeđe u historiji ovog grada, a ime Hadžet ostalo je sinonim za tragediju i nepravdu.
Za jedne revolucionar, za druge masovni ubica
Peruničić je u Pljevljima i Crnoj Gori zapamćen kao revolucionar i antifašista, a na trgu u Pljevljima 1981. godine podignuta mu je bista, gdje se i danas slavi kao simbol oslobodilačkog pokreta. Međutim, za mnoge u Novom Pazaru, njegovo ime nosi potpuno drugačiji pečat. Bošnjačke porodice pogođene strijeljanjima i dalje pamte Peruničića kao glavnog krivca za stravične gubitke i pogubljenja svojih najbližih. Njegovo naslijeđe u Novom Pazaru ostalo je podijeljeno između sjećanja na revolucionarni doprinos i užasnog naslijeđa koje je ostavio za sobom.
Dok se jedan dio naroda sjeća Peruničića kao revolucionara, za porodice u Novom Pazaru on će uvijek ostati osoba odgovorna za bolne gubitke i nepravdu koja je zadesila bošnjačku zajednicu.
Izvoor FB Esad Rahić