Search

“Čovjek koji s nacionalistima ‘uđe u dil’, nužno gubi svoja prethodna svojstva”

Beogradski književnik i intelektualac Filip David za Klix.ba je komentarisao regionalno političko klatno na crnogorskom primjeru poslije parlamentarnih izbora u toj zemlji. David analizira i ključnog čovjeka za novu vlast Dritana Abazovića te potencijalne reperkusije na regiju.

Gospodine David, šta se dogodilo na izborima u Crnoj Gori. Jesu li opozicione stranke, koje će evidentno praviti vlast, dobra opcija za tu državu, s obzirom na to da s vlasti odlazi Milo Đukanović nakon 30 godina dominacije?

Pobjeda opozicionih partija na izborima u Crnoj Gori donosi puno neizvjesnosti. Demokratski front kao najjača opoziciona partija s jasnim predznakom “prosrpska” negira sve ono što je Đukanovićeva DPS ostvarila na političkom planu: pristupanje NATO-u, evropski put Crne Gore, priznanje Kosova. Dopadalo se to nekome ili ne, to su bili zapaženi potezi crnogorske vlasti koji su doprinijeli međunarodnom značaju i ugledu Crne Gore. S druge strane, očevidno je da je stepen unutrašnje korupcije dostigao opasne razmjere, kao i u drugim državama našega regiona.

Koliko je Srbija doprinijela rezultatima izbora, a koliko Srpska pravoslavna crkva?

Zvanična Srbija u liku svoga predsjednika Aleksandra Vučića prividno se držala uzdržano, ali je preko svojih medija pružala nesumnjivu podršku Đukanovićevim protivnicima. Svakome u Srbiji jasno je kako to nije moglo bez podrške i instrukcija koje su dolazile iz Vučićevog kabineta, a vjerovatno i od njega lično. Tabloidna štampa u kojoj prednjače Večernje novosti širila je dezinformacije uoči, a i poslije izbora da iz Hrvatske i Bosne stižu plaćeni huligani da izazivaju incidente, a da plaćenici obučeni u popovske odežde šire nemire i dezinformacije.

Mnogo se tih opasnih budalaština moglo čitati tih dana u tabloidnoj štampi. Crkva se uveliko umiješala u izbore i bez sumnje je glavni dobitnik na ovim izborima. Srpska pravoslavna crkva je poslije ovih izbora postala glavni politički činilac. Krivokapić je već u toku izborne noći, kada su objavljeni rezultati, išao na poklonjenje Amfilohiju. Ostao je gorak okus da su rezultate izbora u velikoj mjeri odredile litije i utjecaj Crkve, što odgovara nekom prepolitičkom dobu.

Je li uspjeh prosrpskih stranaka u Crnoj Gori nova opasnost za stabilnost regije?

Nećemo dugo čekati da se to pokaže. U ovom našem području prelamaju se mnogi i različiti interesi, a u igri su i uvijek i iznova politički projekti koji se ne rješavaju i ne ostvaruju mirnim putem, nego ratovima i krvoprolićima. Na ovim našim prostorima, nažalost, izbori se ne dobijaju dobrim ekonomskim programima, nego nacionalističkom ideologijom i retorikom. Bojim se da će nacionalističke strasti jačati umjesto da se smiruju. Jedan nacionalizam jača drugi, a sve se to preljeva preko granica novih država u ovom delu Evrope. Iskustva loše prošlosti brzo se zaboravljaju. Neka nam je Bog u pomoći!

Kako vidite ulogu mladog Dritana Abazovića koji je pun poleta zbog zbacivanja Đukanovića, a ne vidi problem u koaliranju sa sljedbenicima nacionalista, protivnika NATO-a i slično?

I pored uloženog truda nisam mogao da sagledam u čemu se razlikuju politički programi Đukanovićevog DPS-a i Abazovićeve URA-e. (Ovo se djelimično odnosi i na “Mir je naša nacija”), a programi URA-e i DF su dijametralno suprotstavljeni. Očevidno, ovde se mnogo toga svodi na lični sukob Đukanovća i Abazovića. Otužno je pratiti kako je u Srbiji odjednom hvaljen Abazović. Od “Šiptara” kako pogrdno zovu Albance, postao je “pošteni Albanac”, a sa simpatijama se citira nadimak “albanski četnik”. Mladi Dritan djeluje otresito i simpatično, ali mi se čini da potcjenjuje posljedice podrške nacionalističkom Demokratskom frontu.

Citiraću dijelove jednog teksta pisca Miljenka Jergovića o “feleru u ideji o združivanju građanskog s nacionalnim blokom. Dakle, Jergović piše, kada se to dogodi, “ne dobiva se miješano opozicijsko meso, nego novi nacionalni blok koji nije ništa manje homogen od onoga koji je ušao u združivanje, dok sa građanskim i demokratskim više nema nikakve veze. Naprosto, čovjek koji s nacionalistima “uđe u dil”, nužno gubi svoja prethodna svojstva, za razliku od nacionaliste koji ostaje isti”.

Potpisujem svaku od ovih riječi. Mladome Abazoviću ostaje kao opomena i srbijanska situacija i krah srbijanske opozicije koja je “ušla u dil” s nacionalistima da bi rušila Vučića. Demokratska partija, nekada stožerna partija srpske građanske demokratije, po posljednjim mjerenjima rejtinga sada je na nuli! Ojačala je samo ekstremna desnica. Bojim se opasnosti, a volio bih da nisam u pravu, da neka buduća zbivanja ne uruše temelje multietničke Crne Gore.

Izvor: Klix.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.