Subota, 17 Januara, 2026

Da li se Svetlana zbog ljubavi odrekla pravoslavlja? Porodica u šoku zbog braka s Turčinom

Share

Svetlana Akča, popularna ruska blogerka, privukla je pažnju hiljada pratilaca na Instagramu zbog svoje autentične priče o životu u Istanbulu, gdje sada, nakon braka s Turčinom, gradi svoju porodicu i karijeru. Ova majka dvoje djece – sina i kćerke – često dijeli svakodnevne doživljaje i kulturne razlike, oslikavajući izazove i ljepote života u Turskoj. Sebe naziva “ženom turskog sultana”, uspoređujući svoju priču s legendarnim ljubavnim pričama iz prošlosti.

Njihova ljubavna priča počela je u Sankt Petersburgu, gdje su se upoznali tokom njegovog odmora. Ubrzo su shvatili da su jedno drugome važniji od vlastitih kultura i navika te su odlučili započeti zajednički život u Turskoj. Iako su je mnogi upozoravali da će se susresti s različitim vrijednostima i običajima, Svetlana je hrabro prihvatila izazove koje donosi život u stranoj zemlji.

Prilagođavanje tradicijama i običajima

Svetlana se s ljubavlju odnosi prema svojoj pravoslavnoj vjeri i ruskoj kulturi, prenoseći te vrijednosti na svoju djecu. Njen suprug podržava njene tradicije, pokazavši iznimno razumijevanje za kulturološke razlike. Iako su neki članovi porodice bili zabrinuti zbog mogućeg sukoba u vrijednostima, Svetlanin muž pokazuje da brak i ljubav mogu prevazići prepreke poput kulturnih razlika.

U objavama na Instagramu otvoreno govori o iskustvima i nekim izazovima s kojima se susreće, uključujući i neobične lokalne običaje. Na primjer, zbog narodnih vjerovanja u Turskoj, njena djeca često dobijaju nadimke poput „Žabac” ili „Magarčevo dijete” kako bi se, prema turskoj tradiciji, zaštitila od uroka. Ovaj običaj možda djeluje čudno, ali Svetlana ga prihvata s osmijehom, nastojeći da razumije lokalne vjerovanja.

Nakon nekoliko godina života sa svojim mužem u Turskoj, otvoreno je progovorila o svemu što ju je snašlo i u više postova na Instagramu podijelila detalje sa svojim znatiželjnim pratiocima.

“Svi su me plašili pričama o posljedicama udaje za muškarca iz Turske. Slušala sam strašne stvari, poput: ‘Nemoj da rađaš djecu, jer ako budeš htjela da se razvedeš, nikada ih više nećeš vidjeti.’

Sada imamo dvoje djece. Da li se naša veza promijenila? Jeste. Sada zaista osjećam da sam udata. Prije braka radila sam 12 godina, od toga pet bez slobodnih dana i odmora. Sada ne radim, moj muž osigurava sve što je potrebno našoj porodici. Osjećam njegovu podršku i zaštitu svakog dana.

Pogrdni nazivi za djecu su normalna stvar

Riječi poput “ludak”, “nakaza”, “žabac”, “magareće dijete” često su bile upućene mojoj djeci na ulici, a ja na njih reagujem osmijehom. Zašto? Jer to nije prvi put, a vjerovatno ni posljednji. Moju stariju kćerku zvali su ružnom i vješticom. Stvar je u tome što ljudi ovdje ne žele da ureknu dijete, pa mu ne govore lijepe riječi!

Pravila oblačenja u kući Moj muž se uvijek uzruja kad vidi da po kući nosim samo dugačku majicu. Kaže da oko naše kuće ima mnogo drugih kuća i da bi neko mogao da me vidi. Također, ne voli kad djeci spremam svinjetinu – kaže da je nezdrava i da ružno miriše. Iskreno, ovčetina miriše još gore!

Turski doručak nije voljela Iskreno, nisam ljubitelj lokalnog doručka. Brinula sam se zbog toga, jer kako da budem bloger iz Turske ako ne volim ni njihov doručak? Uvijek sam se pitala zašto bi neko ujutro jeo kobasice, masline i džem… To jednostavno nije hrana za doručak!

S druge strane, prvo što sam primijetila je da su svi turski deserti preliveni šećernim sirupom. Glavna jela spremaju se sa puno paradajza i mnogo ulja. U svakom kafiću prodaju donere – mesno jelo koje, zahvaljujući neobičnoj tehnici pečenja, nema nimalo masti.

Obavezno izuvanje!

Kad posjetite prijatelje, morate skinuti cipele prije ulaska u hodnik. Turci nikada ne nose obuću u kući, a to je američki običaj koji ih najviše šokira. Cipele se izuvaju i ispred džamije, koje se smatraju domovima svih vjernika.

Vraćanje poklona je uobičajena stvar Svake godine, 1. januara, moj muž i ja idemo u lokalni tržni centar, kao i mnogi drugi Turci, kako bismo zamijenili novogodišnje poklone. Većinom se poklanja odjeća jer je jeftina i proizvodi se ovdje, u Turskoj. Ove godine smo našim majkama kupili po pulover, a one su nama poklonile džempere. Nikome pokloni nisu odgovarali, ali to nije problem jer ih možete vratiti u bilo koju prodavnicu lanca u kojem su kupljeni.

Papreno skupo obrazovanje

U Turskoj je dobro obrazovanje dostupno samo vrlo pametnim ili vrlo bogatim. U državni vrtić dijete može krenuti tek sa četiri godine i to samo četiri sata dnevno, od 8 do 12. Ako želite da dijete ostane duže, na primjer do 17 sati, morat ćete dodatno platiti.

U privatnim školama sve se plaća – hrana, školska i sportska uniforma, a dijete već od prvog razreda mora imati tablet, kako bi moglo završavati dio zadataka preko interneta. Godišnje morate izdvojiti oko 3.000 eura za školu.

Prirodan porođaj je rijetka pojava

Žene se u Turskoj uglavnom porađaju u privatnim bolnicama. Cijene variraju od 150 do 3.000 eura, a osiguranje pokriva dio troškova. Carski rez je uobičajen iz nekoliko razloga – ljekarima više odgovara, a svaka žena koja kaže da se boji prirodnog porođaja dobija pristanak za carski rez. Ako je sve u redu, iz bolnice izlazite već sutradan.

Brakovi bez ljubavi još uvijek postoje

Suprotno uvjerenju, u Turskoj parovi ne kriju veze od roditelja, putuju i žive zajedno. Međutim, u manjim gradovima i dalje se poštuje stroga tradicija, a postoje čak i slučajevi brakova između daljih rođaka pod utjecajem roditelja.

Procvat medicinskog turizma

Zanimljivost o turskoj medicini – sva oprema je najkvalitetnija i zadovoljava američke i evropske standarde, ali su cijene 20-30% niže. Zato mnogi dolaze u Tursku na operacije, pa često na ulicama možete vidjeti ljude sa zavojima.

Oprez u prodavnicama

Turci su vrlo ljubazni, dat će vam slatkiše i popuste, ali su prilično lukavi. Uvijek provjerite kese sa robom koju vam prodavači daju na kraju kupovine, a na pijaci sami birajte voće i povrće. Mještani to rade redovno, a nije im strano ni da prodavača gađaju trulim voćem.

Možete se smatrati Turčinom ili Turkinjom samo ako: poslije jutarnje kafe okrenete šoljicu i pogledate šta vam sudbina nosi; kad dođu nezvani gosti, pokažete im da ste presretni što su došli i uvjeravate ih da ste jelo skuhali specijalno za njih, bez obzira šta mislili; nikad ne žurite i uvijek kasnite; u kafiću se svađate ko će platiti račun; u vožnji što češće trubite i grdite sporije vozače; jogurt ne smatrate desertom, već prilogom uz sve i svašta; ljubite ljude u obraz, čak i kad ih tek upoznate.

Ipak, po svemu sudeći, Svetlana i njena porodica zaista uživaju u prelijepim predjelima Turske, a čini se i da joj sadržaja za Instagram ne manjka jer redovno komunicira sa pratiocima na svom profilu.

Životne promjene i novi početci

Brak i selidba u Tursku donijeli su i značajne promjene u njenom svakodnevnom životu. Nakon duge karijere u Rusiji, Svetlana se sada potpuno posvetila porodici, dok njen muž preuzima odgovornost za finansijsku sigurnost. Kroz objave naglašava zahvalnost što je pronašla partnera koji je podržava, a koji joj pruža sigurnost i mir.

Iako nije obožavatelj turskog doručka, niti maslinovog ulja u svakom jelu, Svetlana se prilagodila lokalnoj kuhinji, prepoznajući jedinstvenost turske gastronomije. Također, govori o nepisanim pravilima, poput skidanja obuće prije ulaska u dom ili povratka poklona, što se smatra normalnim gestom.

 

Izazovi obrazovanja i medicinskog sistema

Za razliku od njene rodne Rusije, obrazovanje u Turskoj često zahtijeva značajna finansijska ulaganja, posebno ako se roditelji odluče za privatne škole. Cijene obrazovanja i medicinskih usluga mogu biti visoke, no Svetlana se prilagodila turskom sistemu, ističući da kvalitet usluga privlači mnoge strance, uključujući brojne medicinske turiste.

Prihvatanje novog identiteta

Svetlana dijeli duhovite anegdote o tome što je potrebno da bi se neko osjetio kao pravi Turčin – od ispijanja kafe i ‘čitanja’ iz šoljice, do sporog tempa života i neumornog trubljenja u vožnji. Njena priča predstavlja spoj ljubavi, tolerancije i prilagođavanja, pokazavši da kulturološke razlike mogu obogatiti svakodnevni život.

Na kraju, Svetlana inspirira svoje pratioce da prigrle različitosti i hrabro kroče u nove avanture. Sudeći po sadržajima koje dijeli na svom Instagram profilu, njena porodica uživa u zajedničkom životu, istražujući ljepote Istanbula, i ne planira se uskoro odreći tog jedinstvenog pogleda na svijet.

Slični članci

Local News