“Da nije bilo Kladnice, danas Sjenice ne bi bilo”: Neprocjenjivo svjedočenje rahmetli Ahmeta Hodžića

Sjenica ima svoje knjige, arhive i dokumente – ali ima i nešto što se ne može prepisati, niti “popraviti” naknadno: živo pamćenje ljudi koji su gledali istoriju u oči. Upravo takvo svjedočenje ostavio je rahmetli Ahmet Hodžić, rođen 1925. godine, aktivni učesnik ratnih godina, čovjek koji je – kako kaže porodica – u glavi nosio cijelu jednu enciklopediju imena, mjesta, datuma i događaja.

Njegove riječi, izgovorene jednostavno, bez velikih fraza, danas zvuče kao naslov jedne epohe:
“Da nije bilo Kladnice za vrijeme Drugog svjetskog rata, danas Sjenice ne bi bilo…”

Ideja o objavi nastala je, gotovo porodično i spontano. Jedan “isečak” poslan u poruci, kao uspomena na komšiluk, mahalu i familiju – pretvorio se u shvatanje da ono što je Ahmet ispričao ne smije ostati zatvoreno u privatnim arhivama. U pričama koje je snimao Ramo Tahirović, Ahmet Hodžić ne govori samo o sebi. On vraća u život cijeli mozaik ljudi i odnosa: ko je gdje bio, ko je koga poznavao, kako su se formirale strukture vlasti, ko je pregovarao, ko je pokušavao da sačuva glavu i obraz u vremenu kad je i jedno i drugo bilo najskuplje.

“Istorijsko-enciklopedijske priče Sjenice” – 90 minuta bogatstva

Najava koja već budila pažnju javnosti govori da snimak traje skoro 90 minuta i da donosi, kako porodica opisuje, “toliko imena u glavi, svako ime i prezime precizno i tačno”. U vremenu kada se istorija često prepričava površno ili navijački, ovakvo svjedočenje ima posebnu težinu – jer dolazi od čovjeka koji je živio tu realnost.

Posebno se kroz kazivanje provlače detalji o ratnim prilikama, te o ljudima i događajima koji su obilježili kraj – uključujući i priče uz Hasan-agu Zvizdića, kao i scene koje oslikavaju kako je Sjenica disala između straha, pregovora i pokušaja da se preživi.

Rečenica koja odzvanja: “Ovo nije ni pobjeda ni poraz…”

U jednoj od najupečatljivijih rečenica, Ahmet kroz sjećanje prenosi poruku koja zvuči kao moralna presuda nad ratom samim: da se iza velikih riječi često krije tragedija “malih ljudi” i mladih glava. Upravo zato snimak nije samo “priča o ratu”, nego i priča o tome kako se pamti, kako se svjedoči i kako se odgovorno govori.

Ahmet Hodžić je preselio 05.03.2020. godine, a oni koji su ga slušali kažu da su njegove priče bile lekcija, ali i utjeha – podsjetnik da se prošlost ne smije zaboraviti, ali ni zloupotrebljavati. Objava ovog snimka, je svojevrsna porodična sadaka znanja: da ono što je čovjek pamtio i ostavio iza sebe postane dio kolektivne memorije Sjenice i Sandžaka. Pogledajte video ispod teksta.