Đerekare, Pešterska visoravan – Na visinama Pešterske visoravni, u selu Đerekare, dedo Ibrahim Husović živi skoro jedan cijeli vijek, približavajući se stotoj godini. Njegovo iskustvo, mudrost i miran život čine ga jednim od najstarijih stanovnika tutinske opštine, a njegov put kroz život obasjan je svjetlošću koju nosi u srcu.
“Dedo, kako živite?” – “Pristojno živimo, ne treba se žaliti. Samo neka je zdravlja i slobode – mnogo je dobro,” odgovara dedo Ibrahim s blagim osmijehom na licu, govoreći jednostavno, ali mudro.
Pred njim se prostire beskraj Pešterskih polja, zemlja koja je odavno postala sinonim za snagu i izdržljivost stanovnika Sandžaka. Njegova skromnost i toplina osvajaju svakoga ko ga upozna, a priče koje dijeli sa onima koji ga posjete ostavljaju bez daha. Mudrost koja se stiče kroz gotovo sto godina života ne može se lako opisati – to je život pun sjećanja, lekcija i jednostavnih radosti.
“Dokle sam stigao?” – tiho upita dedo, prisjećajući se svojih unuka. “Znam da će se vratiti ovamo jednog dana,” dodaje sa osmijehom, a potom predlaže da popijemo još jednu kahvu.
“Istina, sada smo svi tu…” kaže, dok mu se oči zaiskre na spomen riječi “televizija” i grada Novog Pazara. Pešterska visoravan, sa svojim nepreglednim prostranstvima, nastavlja da impresionira prolaznike, baš kao i priče onih koji su tu proveli život.
Dedo Ibrahim nije samo svjedok jednog dugog vijeka, već i simbol života ispunjenog ljubavlju prema zemlji i porodici. Njegova priča nas podsjeća da su zdravlje i sloboda najveće bogatstvo, a jednostavne životne radosti neprocjenjive. Pogledajte tv prilog RTV NP ispod teksta.