Piše: Sandžak Danas
U srcu Gornje Pešteri, na visoravni gdje vjetrovi šibaju, a ljudi se rađaju s tvrdom rukom i mekanim srcem, živi Selim Škrijelj – Dedo Selim, kako ga svi zovu. Ovaj vitalni osamdesetogodišnjak iz sela Gradac primjer je istinske seljačke mudrosti, ljudskosti i radne snage koja se ne mjeri u godinama, već u volji.
Kad vas Dedo Selim dočeka, to nije samo susret s domaćinom – to je čas iz života. „Zdravlje, sine, samo zdravlje tražim – sve ostalo prolazi“, kaže kroz osmijeh, dok mu pogled bistri kroz stakla naočara, a ruke pune žuljeva pričaju vlastitu priču o radu, znoju i borbi.
Radio je, kaže, za trojicu. Kosio ručno, orao volovima, kopao bunare i pravio puteve – ne samo sebi, nego i komšijama. „To je hajrat, sine. Ko zna, zna. A ko ne zna, nije mu ni kazivati.“ Jedan od rijetkih staraca koji se ne žali – Dedo Selim je uvijek bio onaj koji nudi više nego što prima.
Priča o traktoru posebno je zanimljiva. Supruga ga je nagovarala da kupi, a on se dvoumio. „Ko će ga voziti, mi samo dvoje…“, sjećao se. Kasnije, kad je shvatio koliko je olakšalo rad drugima, rekao joj je kroz smijeh: „Ženo, bila si u pravu.“
Danas ništa ne diže teško. Djeca rade, a on se posvetio šahu. „Nisam za karte, nisam za domine. Šah je moja igra.“ U selu je podučavao mlade igranju, a sada ga često pobjeđuju njegovi učenici. Ipak, on ponosno kaže: „To sam ja učio. Ja sam ih zavolio za šah.“
Zdravlje ga, hvala Bogu, još služi. Ne uzima lijekove redovno, već samo kad osjeti potrebu. „Znam ja sebe, doktor sam samom sebi“, kaže, pa objašnjava kako prati otoke na nogama i sam odlučuje kad će terapiju uzeti. „Vene nemam, sve bistro, Allah mi dao.“
- Njegov dan ispunjen je jednostavnošću i radošću. Sam sebi sprema jelo, ne traži pomoć, jede s apetitom i zahvaljuje na svakom zalogaju. „To mi je bogatstvo“, kaže.
Iako rijetko, još uvijek zna poći do Tutina ili Leskova, da sretne poznanike i odigra koji potez šaha u kahvani. „Imam ja svoje ljude, znaju me. A i ja volim da ih vidim, da se ispričamo, da se našalimo.“
Priča o Dedi Selimu nije samo priča o jednom starcu iz Sandžaka. To je oda skromnosti, snazi, i zahvalnosti. To je podsjetnik svima nama da bogatstvo nije u onome što imamo – već u onome što živimo, i kako to živimo. POgledajte tv prilog ispod teksta.