Berane – Novi Pazar: U svijetu punom predrasuda, postoje ljudi koji bez ijedne izgovorene riječi ruše zidove i grade mostove među ljudima. Jedna od njih je Anisa Begović Džanefendić, Novopazarka koja već jedanaest godina živi u Beranama – tiho, dostojanstveno i s osmijehom koji govori više od hiljadu riječi.
Djevojački Divanefendić, Anisa potječe iz stare novopazarske porodice, poznate po dobroti i humanosti. Još dok je živjela u rodnom gradu, bila je među prvima u svakoj akciji pomoći: od skupljanja sredstava za bolesne sugrađane, do podrške porodicama koje su ostale bez krova nad glavom. Ljubav prema ljudima ponijela je sa sobom i u Berane, gdje se udala i danas je mnogi poznaju kao ženu koja ne zna za razlike – ni u vjeri, ni u naciji, ni u statusu.
Svojim životom svjedoči da poštovanje i dobrota nemaju granice. U objavi koja je u kratkom roku osvojila društvene mreže, Anisa je napisala riječi koje su ganule mnoge:
„Selam Alejkum. Živim u Crnoj Gori 11 godina, tačnije u Beranama. Ja – žena sa hidžabom, suprug sa bradom. Imamo lokal u centru grada gdje piše ‘Turski doručak’. Auto mi je na novopazarskim tablicama, parkiram gdje god želim. U autu mirisna jelkica sa zastavom Palestine, a sa druge strane bošnjačka zastava. Gdje god dođem – dočekana sam sa poštovanjem i bez ikakvih problema. Sa zadovoljstvom i poštovanjem – moje Berane i građani Berana.“
Njen status ubrzo je postao viralni simbol suživota i međusobnog razumijevanja u Sandžaku. Stotine komentara ispod objave govore o tome koliko je iskrenost prepoznata.
„Ti si sestra, jedna velika duša.“
„Bravo, Anisa, tvoj primjer ulijeva nadu u sve nas.“
„Berane je grad u kojem ljudi još uvijek znaju cijeniti dobrotu.“
Anisa ne govori mnogo o sebi. Više djeluje nego što priča. Kada neko treba pomoć, ona je tu — prva da pokuca na vrata, prva da donese topli obrok, da pruži ruku, osmijeh i riječ podrške.
U Beranama je danas gledaju s poštovanjem i ljubavlju – kao ženu koja je svojim ponašanjem pokazala da ljepota vjere i ljudskosti živi u gestovima, a ne u riječima.
„Volim ovaj grad i njegove ljude. Ovdje sam našla mir, poštovanje i toplinu. Berane je moj dom,“ kaže Anisa kroz osmijeh.
Priča ove Novopazarke nije samo primjer tolerancije. Ona je dokaz da Sandžak, i s jedne i s druge strane granice, još uvijek diše jednim srcem – srcem dobrote, poštovanja i zajedništva