Djeca Nazifa Karišika iz Trijebina kod Sjenice: I bez majke dobri đaci i ljudi

1499

Kada smo početkom 2011. godine objavili reportažu “Majko, zašto nas ostavi”, mnoge naše čitaoce, rasute širom sveta, ganula i rasplakala sudbina bolešljivog i izuzetno siromašnog Nazifa Karišika iz Trijebina kod Sjenice.

Njega je tih dana, podsećanja radi, dok se teškom mukom, nadničeći, borio da prehrani svoje petoro dece, napustila supruga Elvedina, preudala se u susedno selo i više nikada nije videla ni čula svoju decu.

Preokret
Siromašni Nazif ostao je u trošnoj brvnarici bez struje, vode, hleba i igde ičega, a jedino bogatstvo bila su mu deca: Elvedin, Elma, Enisa, Elvis i Samir. Najstariji Elvedin imao je devet godina, a najmlađi Samir manje od godinu, bio je još u pelenama, zapušten i teško bolestan. Pretila je opasnost da nikada ne prohoda.

– Pomišljao sam da odem na sjeničko jezero i prekratim sve muke, ali mi je bilo žao dece. I ko zna šta bi sa nama desilo da se nisu pojavile “Vesti”, dobri ljudi iz naše dijaspore i humanitarac Hido Muratović. Brzo smo dobili sve što nam je potrebno, a nakon dve godine i novu kuću, bliže putu, u kojoj i danas živimo. Naš život bio je, i danas je, veoma težak, ali smo srećni što smo svi na okupu, zdravi i živi i što moja deca rastu, uče i idu pravim putem, i Bog nas je pogledao – priča Nazif.

VOLE GA I PAZE KAO DA JE NjIHOV: Samir Karišik sa Hajrom i Hafizom

VOLE GA I PAZE KAO DA JE NjIHOV: Samir Karišik sa Hajrom i Hafizom

Naglašava da mu je pomoć stizala iz Amerike, Kanade, Australije, Nemačke, Austrije, Švajcarske i još desetak zemalja.

Prisvojili Samira
Veliku i možda najvažniju pomoć i podršku Nazifu i njegovim mališanima pružili su supružnici Hajro i Hafiza Hadžajlić iz Sjenice, koji su najmlađeg Samira, kad je imao samo godinu dana, poveli u svoj dom i preuzeli svu brigu oko njegovog lečenja i daljeg odrastanja.

– Prihvatili smo ga kao da je naše dete, dugo smo ga lečili i izlečili i ništa nam nije bilo teško. Sada je učenik četvrtog razreda osnovne škole i pravi je momak, mnogo ga volimo. Kad god poželi da poseti oca, braću i sestre mi mu to omogućujemo. Ostaće kod nas dok on hoće, voleli bi da ga, ako Srbija ponovo vrati služenje vojnog roka, iz naše kuće ispratimo u vojsku, a potom neka sam odluči gde će živeti – ističe Hajro.

Ne može više sam
Podseća da se Nazif grčevito i hrabro bori da svoju decu izvede na pravi put i da zaslužuje pomoć dobrih ljudi.

– Zdravlje mi je ozbiljno narušeno. Ne mogu više da nadničim, primanja nikakvih nemamo. Bude i sada teških trenutaka, ali je mnogo bolje nego pre deset godina. Hvala Bogu, deca dobro uče, voleo bih da budu dobri, školovani i obrazovani ljudi, ali je nevolja što ja ne mogu da ih školujem. I što preti opasnost da Enisa, koja pohađa srednju medicinsku školu u Užicu i godinu mlađa Elma, još osnovka, napuste dalje školovanje. Boriću se i učiniću sve da se to ne desi – ističe Nazif i naglašava da ponovo velike nade polaže u dobre ljude iz naše dijaspore.

Poslednju donaciju dobili su, kako kaže, krajem 2013. godine i sedam godina borili su se sami i bez ikakve pomoći.

– Oskudevali smo u mnogo čemu i po nekoliko puta merili svaki dinar, ali smo, ipak, nekako išli napred, nadam se da će tako biti i ubuduće i da Enisa i Elma neće morati da prekinu svoje školovanje, siguran sam da će nam dobri ljudi pomoći, isto kao što su nam pomogli pre deset godina – veruje Karišik.

Bog nagradio dobrotu
Kada su malog Samira doveli iz Trijebina u Sjenicu, Hajro i Hafiza nisu imali unučadi, jer njihov sin i snaja, koji žive u istoj (velikoj) kući, tada još nisu imali dece. Ali, Bog ih je brzo pogledao, pa Hajro sada ima unuka Hilma i unuke Šefku u Zuhru, koje Samira vole kao rođenog brata i ne odvajaju se od njega, a i Hajro i Hafiza ga ne odvajaju od svojih unuka.

Stipendija bi sve rešila
Kad bi neko od dobrih ljudi iz naše dijaspore stipendirao bar jedno od Nazifove dece mnogo bi pomogao ovoj porodici.

– Deci su potrebne knjige, topla odeća, obuća, novac za putovanja i stanovanje u Užicu. Stipendija bi mnogo toga rešila. Nadam se da će neka dobra duša to omogućiti ovom siromašku koji daje sve od sebe da decu izvede na pravi put – uveren je Hajro Hadžajlić, prijatelj i najbolji poznavalac porodice Karišik.

Kontakt
Svi plemeniti čitaoci “Vesti” koji žele da stupe u kontakt sa skromnim Nazifom Karišikom i pomognu mu da odškoluje decu, kako bi postali svoji ljudi i mogli sutra da pomognu svom ocu, ali i drugima, mogu stupiti sa njim putem telefona na broj: +381 62 168 78 87. Tom prilikom i dogovoriti se oko načina slanja i dostave pomoći.

Foto i izvor Vesti online




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *