Mirsad Đerlek je još jednom demonstrirao političku neiskrenost i manipulaciju kakva se rijetko viđa čak i u srpskom političkom miljeu. Kada je pred izbore javno obećao da će otići na Kosovo kako bi agitovao za Srpsku listu, mnogi su sumnjali u iskrenost tog poteza. Ispostavilo se da su bili u pravu. Đerlek ne samo da nije otišao na Kosovo, već je umjesto toga iskoristio roditelje poginulog vojnika Nasera Vučelja za vlastitu političku promociju.
Umjesto da bude na terenu na Kosovu, kako je tvrdio u medijima, Đerlek je boravio u novopazarskom naselju Šutenovac, gdje se fotografisao sa roditeljima rahmetli Nasera Vučelja, Alijom i Sadijom Vučelj. Ovaj čin pokazuje ne samo njegovu spremnost da manipuliše emocijama ljudi već i njegovu političku beskrupuloznost. Koristiti roditelje čije je dijete izgubilo život tokom služenja vojnog roka samo da bi se stekao poen više kod Aleksandra Vučića i vrha Srpske napredne stranke, nadilazi sve poznate oblike političkog nemorala.
Ovakav postupak nije samo moralno upitan – on je i direktna obmana građana Srbije i Sandžaka. Javnosti se najavljuje jedno, a radi potpuno drugo. Kada političar izgovori laž pred kamerama, a potom učini nešto dijametralno suprotno, to nije samo još jedan u nizu populističkih trikova – to je svjesna prevara. Da je imao bilo kakvu političku hrabrost ili integritet, otišao bi na Kosovo i ispunio dato obećanje, ma koliko to bilo nepopularno ili rizično. Ali, očigledno je bilo lakše i sigurnije izigravati lojalnost režimu unutar poznate sredine u Novom Pazaru, nego zaista kročiti na Kosovo.
Kao dokaz prilažemo fotografiju koju je objavio Mirsad Đerlek, predstavljajući je kao da je nastala na Kosovu, te drugu fotografiju koja otkriva stvarnu lokaciju – ispred kuće Vučelja, gdje su slikani roditelji poginulog vojnika. Ovaj nesporni dokaz potvrđuje obmanu i manipulaciju kojoj se Đerlek pribjegava kako bi obmanuo javnost i stekao političke poene.
Ovo je klasična taktika koju koriste političari bez vizije i karaktera – igranje na emocije i žrtve tuđe tragedije u korist vlastitih ambicija. Međutim, Đerlek nije računao na to da građani nisu slijepi. Svako ko je pratio njegovu predizbornu kampanju mogao je jasno vidjeti razliku između riječi i djela. Lažno obećanje o odlasku na Kosovo, a potom zloupotreba roditelja poginulog vojnika, samo su posljednji u nizu njegovih poteza koji dokazuju da mu politika nije ništa drugo do sredstvo lične koristi.
Građani Sandžaka i Srbije zaslužuju političare koji govore istinu, koji stoje iza svojih riječi i koji ne koriste tragedije običnih ljudi za sopstveni napredak. Đerlekov čin ostaje kao primjer kako ne treba voditi politiku – bez principa, bez morala i bez trunke poštovanja prema ljudima koji su izgubili najmilije. Na kraju, pitanje je jednostavno: ako Mirsad Đerlek laže o tome gdje je bio tokom izbora, šta je još sve spreman da slaže građanima?