- Lana Slović (24) iz Prijepolja hrabro je izdržala šestočasovnu operaciju mozga u budnom stanju, pjevajući omiljenu pjesmu ljekarima i postavši simbol nade i medicine u Srbiji.
Dok su joj hirurzi uklanjali tumor veličine dječije pesnice iz mozga, dvadesetčetvorogodišnja Lana Slović iz Prijepolja pjevala je stihove Zdravka Čolića: „Negdje na dnu srca, duboko u meni…“. Ova nesvakidašnja i dirljiva scena dogodila se na Klinici za neurohirurgiju UKCS-a u Beogradu, gdje je Lana operisana u stanju potpune budnosti, kako bi se sačuvale ključne moždane funkcije.
Prvi simptomi usred savršenog života
Do sredine aprila Lana je živjela ispunjenim životom u Novom Sadu — radila je kao inženjer elektrotehnike i računarstva i vikendom nastupala s bendom “Talasna dužina”. Nije imala nikakve zdravstvene probleme, sve do jedne večeri kada je doživjela prvi epileptični napad. Desna ruka joj je iznenada otkazala poslušnost. Probudila se u Urgentnom centru, a nakon nekoliko dana uslijedila je šokantna dijagnoza — veliki tumor u lijevom zatiljnom dijelu mozga.
„Sve se desilo brzo. Ljekari su me hitno uputili za Beograd“, prisjeća se Lana. U glavnom gradu, tim neurohirurga odlučuje da je operacija moguća samo u budnom stanju jer se tumor nalazio u zoni odgovornoj za govor i pokrete desne strane tijela.
Potpuno budna — i nasmijana
Operaciju je izveo neurohirurg dr Ivan Bogadnović, dok je za anesteziju bio zadužen dr Saša Knežević. Svega nekoliko mjeseci ranije, dr Knežević je prvi u Srbiji poslije decenija obavio operaciju mozga u potpunom stanju budnosti, što je sada postala praksa za slučajeve poput Laninog.
„Bilo je presudno da pacijent bude svjestan, kako bismo na licu mjesta mogli pratiti da li dolazi do gubitka govora, kontrole pokreta ili drugih funkcija. Lana je bila savršen pacijent — mirna, pribrana i puna povjerenja“, rekao je dr Knežević.
Tokom operacije, koja je trajala više od šest sati, tim neurologa je neprekidno testirao Lanine motoričke i govorne funkcije. A kada su stigli do manje zahtjevnog dijela operacije — uslijedio je predah ispunjen muzikom. „Hajde malo da pevušimo“, predložila je jedna od ljekarki, a Lana i tim su zapjevali Čolinu pjesmu. „Imamo snimak, ali ostaće u porodici“, kaže kroz osmijeh ova hrabra djevojka.
Dobra prognoza i nada za budućnost
Nakon operacije stigla je još jedna dobra vijest — histopatološka analiza pokazala je da je riječ o oligodendrogliomu, drugog stepena, što znači da nema potrebe za daljom terapijom, već samo za redovnim praćenjem.
„Zamuckujem ponekad, ali čitam i vježbam govor. Hodam koliko mogu, odmaram… I radujem se životu“, kazala je Lana.
Za tim ljekara ovo je bila jedna od emocionalno najposebnijih operacija, a za Lanu — najteži, ali i najvažniji dan u životu. Njena hrabrost i glas, koji je odzvanjao salom dok su joj hirurzi spašavali život, ostat će zauvijek zabilježeni u medicinskoj praksi Srbije.
Izvor Kurir