“Prije nego što umrem voljela bih samo da vidim i zagrlim Đorđa. Ja ga nisam ubila. Ne bih brata i sestru nikada razdvojila”, riječi su Marine Andrejić koja je bila optužena da je prije tačno 12 godina ubila sina Đorđa.
Nakon više od 700 dana pritvora izašla je na slobodu. Sud je dokazao da nije ubila sina Đorđa.
Njegovo tijelo nikada nije nađeno.
Već 12 godina samo molim Boga da zaglim Đorđa. Da vidim kako mu se raduje sestra i da nastavimo život dalje. Ne znam da li je živ ili mrtav. Samo mi nije jasno kako je moguće da toliko dijete nestane? Ništa nije nađeno od njega…- ispričala je prije nekoliko dana Marina za Telegraf.
Kako sama kaže “ona nije u stanju ni kokoš da zakolje, a kamoli da ubije dijete koje je rodila”. Više od jedne decenije svakodnevno se suočava sa vrijeđanjima ljudi. Nazivaju je ubicom.
Ona je do detalja opisala kako se dogodio slučaj.
U jednom trenutku motika mi je pala na nogu i posjekla je. Nisam mogla da koračam. Tada sam samo razmišljala kako sinu da pomognem da ode kući. Rekla sam mu: “Sine Đorđe, kad vidiš nekoga pritrči mu i reci mu ko si, ko su ti roditelji i gdje živiš. Ja ću čekati ovdje da neko dođe po mene”. U jednom trenutku čula sam ga kako mi je rekao:”Mama, vidim put”. Više ga ni čula ni vidjela nisam. Kući sam došla tri dana kasnije. Međutim, njega nije bilo. Od tog dana, pa do danas ja nosim etiketu – ubica djeteta. Ljudi me vrijeđaju, nazivaju pogrdnim imenima. Uzalud se pravdam, osuđena sam bez kazne…- ispričala je Marina
Koračala je, kako sama kaže, uz pomoć proklete motike.
Nisam bila gladna, ali bez vode je bilo teško. Snalazila sam se kako sam znala i umjela. Bolovi su bili jaki, a vrućina velika. Bilo mi je čudno da nikoga na njivama nisam srela. Ni tokom dana ni noći. Tri dana sam tražila put do kuće – kaže Marina.
Kada se vratila kući sina nije bilo.
Pred sudom je odgovarala za ubistvo sina Đorđa izvrešeno 22. jula 2010. godine.
Apelacioni sud ju je proglasio nevinom.
Andrejić i njen sin Đorđe nestali su u ataru sela Majilovac u Srbiji prije 11 godina, kada su krenuli u baštu, a poslije dva dana pojavila se samo Marina, sa povrijeđenom nogom i bez sina. Pričala je da se dječak izgubio, a u policiji je priznala da ga je ubila motikom. Međutim, na suđenju je negirala zločin i optužila policajce da su je tukli i primorali da prizna da je ubila rođeno dijete.
