Na Pešterskoj visoravni, u selu Kamešnica, živio je čovjek čiji je život trajao duže od jednog vijeka i obuhvatio čak tri stoljeća.
Fehrat Avdović, rođen 1898. godine, bio je jedan od najdugovječnijih Bošnjaka sa Peštera i Sandžaka, čovjek o kojem su još za života pisale novine, bilježeći njegovu izuzetnu dugovječnost, bistrinu uma i skroman način života.
Kako je zabilježeno u reportažama s početka 2000-ih godina, Fehrat Avdović je tada imao više od 100 godina, a novinare je dočekivao mirno, bez žurbe, sa štapom u ruci, jasnog pogleda i čvrstog stiska. Govorio je tiho, ali razgovijetno, pamteći događaje iz vremena turskog vakta, oba svjetska rata, kao i godine velikih promjena koje su zahvatile Pešter.
U jednom od novinskih naslova stajalo je: „Do stote bez žurbe“, a upravo ta rečenica najbolje je opisivala Fehratov život. Bio je stočar, naviknut na težak rad, skromnu ishranu i dug boravak na čistom planinskom vazduhu. Nije znao za raskoš, niti je tražio olakšice – radio je koliko je mogao i odmarao se kada bi tijelo zatražilo.
Novinari su zapisali da se nikada nije žalio na zdravlje, da je rijetko bio bolestan i da je vjerovao kako se srce odmara umjerenim životom, bez pretjerivanja u hrani i brigama. Fehrat Avdović je bio živi svjedok vremena koje danas postoji samo u pričama i zapisima. Govorio je o starim običajima, o teškim zimama na Pešteru, o životu bez struje, puteva i savremene medicine. I pored svega, dočekao je duboku starost priseban, pokretan i svjestan.
U novinama je zabilježeno da je znao tačno navesti svoju godinu rođenja, imena predaka i važne događaje iz mladosti, što je dodatno fasciniralo sve koji su ga posjećivali. Rođen krajem 19. vijeka, Fehrat Avdović je živio u 20. stoljeću, a preselio na ahiret u 21. stoljeću – 2005. godine, ostavivši iza sebe život dug 107 godina. Njegova smrt označila je odlazak jednog od posljednjih ljudi koji su lično pamtili svijet kakav je danas gotovo nestao. Ime Fehrata Avdovića ostalo je zapisano ne samo u porodičnom pamćenju, već i u novinskim arhivama, kao simbol dugovječnosti, skromnosti i pešterske izdržljivosti.