- Dok se u Ljubošu, bošnjačkom naselju u Sjevernoj Makedoniji, ime Alije Izetbegovića uzdiže kroz školstvo i ponos zajednice, u njegovoj domovini sve češće vlada šutnja o njegovom naslijeđu.
U zemlji raznolikosti, u malom mjestu Ljuboš u opštini Studeničani u Sjevernoj Makedoniji, osvanuo je tihi, ali moćni simbol bosanskohercegovačkog dostojanstva – osnovna škola koja sada nosi ime Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva BiH.
Iza ovog poduhvata stoji Samra Bačevac, danas prva zvanično imenovana direktorica škole “Alija Izetbegović”. Nije to bila laka bitka – od birokratskih zavrzlama do osporavanja čak i prava na korištenje imena, put je bio dug i iscrpljujući. No, kako sama kaže: “Kad znaš zašto nešto radiš, ne tražiš izgovore – tražiš rješenja.”
Ideja o osnivanju samostalne škole bila je njena. Ljuboš je godinama imao status područne škole, iako je objekat bio nov, savremen i u potpunosti funkcionalan. Uz podršku lokalne zajednice, Bačevac je pokrenula inicijativu da se škola osamostali i dobije ime koje bi simbolizovalo zajedničke vrijednosti – ime čovjeka koji je u najtežim vremenima branio suživot i identitet svih građana.
- – Ime Alije Izetbegovića za nas Bošnjake u Makedoniji znači borbu za pravdu, dostojanstvo i očuvanje vjere. On je bio vođa koji nas je naučio da ostanemo svoji, i kad nas je malo – ističe Bačevac.
Škola funkcioniše kao pravi primjer multietničkog sklada – nastava se odvija na makedonskom, turskom, a bošnjački jezik i kultura izučavaju se kao fakultativni predmet.
Ipak, ni priznanje Fondacije “Alija Izetbegović” nije bilo dovoljno – tražila se dodatna saglasnost porodice. Samra je, uz mnogo truda, pribavila i to. A kada je statut škole vraćen na doradu zbog “tačke i zareza”, znala je da se suočava s nevoljama koje prevazilaze tehničke razloge. Ipak, nije odustajala.
Škola “Alija Izetbegović” sada ima i svoj dan – 14. decembar, u znak sjećanja na potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine u Parizu.
- – Vjerujem da škola nije samo zgrada, već stub očuvanja identiteta i ponosa jedne zajednice. Želim da djeca rastu u prostoru koji nosi ime čovjeka koji je bio simbol mudrosti i borbe za pravdu, kaže Bačevac.
U razgovoru za Hayat.ba, priznaje i gorčinu – žalosno je koliko se danas u Bosni i Hercegovini rijetko spominje ime Alije Izetbegovića. Dok se njegovo ime polako gura iz udžbenika i javnog prostora, u Ljubošu ga čuvaju kao naslijeđe koje nadahnjuje.
- – Zaborav ne vodi naprijed. Sjećanje nas uči i čuva. Narod koji zaboravi svoje temelje, lako izgubi i svoj put, poručuje Samra.
Za nju, Izetbegović nije samo historijska ličnost. On je, kako kaže, moralni kompas i simbol unutrašnje snage – primjer da se i u teškim vremenima može ostati dostojanstven i mudar.
Na kraju, Bačevac ističe da pobjeda ne mora biti ni glasna ni trenutna.
- – Danas, kada škola nosi ime Alije Izetbegovića, to za mene znači da borba za vrijednosti ima smisla. To je tihi trijumf obrazovanja nad zaboravom. I to je pobjeda – kada obrazovanje čuva sjećanje, a ne zaborav.