Piše: Redakcija Sandžak Danas
Novi Pazar – Javnost ga prepoznaje kao jednog od najistaknutijih studenata u blokadi Državnog univerziteta u Novom Pazaru, ali Amar Ličina je mnogo više od simbola studentskog otpora. On je pjesnik koji je, dok je branio svoje pravo na znanje, osvojio prestižnu književnu nagradu „Matićev šal“ i objavio zapaženu zbirku poezije Pouzdano merenje. O njegovom stvaralaštvu i ulozi poezije u današnjem vremenu s njim je u rodnom Novom Pazaru razgovarala novinarka Tamara Stojanović za emisiju N1 „Kulturni“.
U svom prepoznatljivom mirnom tonu, Amar Ličina započeo je razgovor stihovima:
“Čekaonica. Nema većeg svetilišta od čekaonice. Ona nikada nije bez molitve.”
Ti stihovi, kaže, nastali su iz potrebe da se uhvati duh vremena – osjećaj čekanja, neizvjesnosti, ali i nade.
- „Smatram da je u svakoj čekaonici prisutna molitva, makar u tišini. Poezija mora znati čitati tu tišinu“, objašnjava Ličina.
Tokom višemjesečne blokade Univerziteta, Ličina je istovremeno bio i glas generacije i autor koji je – kako sam kaže – „mjerio sebe i svijet oko sebe riječima“. Upravo tada nastala je njegova nagrađena zbirka Pouzdano merenje, koja mu je donijela „Matićev šal“ i priznanje književne javnosti.
- „Mera stvari i pouzdano merenje zapravo su moja biografija. Ono što stoji između korica tih knjiga više govori o meni nego bilo koji CV“, kaže Ličina.
Upitan o smislu poezije „u oskudnim vremenima“, Ličina ističe da pjesnik mora imati snagu da nadraste efemerno i trivijalno:
„To mu je funkcija. Ako poezija ne prevazilazi banalnost, onda promašuje svoju svrhu.“
Dodaje da teme nikada nisu istrošene, već da svako doba zahtijeva novu osjetljivost: „Naša civilizacija danas je svjesnija nepravilnosti nego ikada. I to je dobra stvar, jer pokazuje da kultura i dalje ima živu reakciju.“
U pjesmi Priroda pesnika, Ličina promišlja o besmrtnosti umjetnosti:
„Biti pesnik – prividno zavarati smrt.“
Za njega, to nije metafora, već suština stvaralačkog čina: „Klasici su živi dok smo živi mi, dok njihova riječ i dalje odjekuje u jeziku i svijesti naroda.“
Ličina priznaje da ga inspirišu mnogi autori – od Ahmatove i Vladana Desnice do Gorana Petrovića i Dragana Jovanovića Danilova. „Svaki autor kojeg smo pročitali ostavio je trag u nama. Poezija je komunikacija, a ako književnost nije komunikacija – ne znam šta jeste“, kaže on.
Iako zbirka Pouzdano merenje nastala prije blokade Univerziteta, Ličina priznaje da će se refleks tih događaja neminovno pojaviti u njegovom novom rukopisu:
„Ono što nam se trenutno dešava mijenja način na koji shvatamo kulturu i književnost. Uvjeren sam da će ova generacija o tome pisati.“
Već sada, kako kaže, svjedočimo rađanju „umjetnosti iz duha protesta“ – kroz transparente, instalacije, performanse i studentske fanzine. „Pobijedit ćemo, jer je kultura na našoj strani“, zaključuje Ličina.
Amar Ličina svojim primjerom pokazuje da poezija nije bijeg od stvarnosti, već njen najdublji odraz. Dok su njegovi stihovi osvajali nagrade, a on sam učestvovao u protestima, uspio je spojiti dvije uloge – buntovnika i pjesnika.
U vremenu površnosti, njegova poruka ostaje jasna: “Poezija ne mjeri svijet – ona ga pouzdano razumije.” Pogledajte video prilog ispod teksta.