Autor Suad K Zoranić
U svjetlu statusa koji je islamski daija Bajazid Nicević objavio na Facebooku, redakcija Sandžak Danas smatra nužnim da ukaže na štetnost, pa i apsurdnost, narativa koji se sve češće provlači kroz društvene mreže – da je navodni sukob između Irana i Izraela samo strateška predstava za mase, dok se stvarni neprijatelji slobodnog palestinskog naroda nalaze negdje drugdje, među „izdajnicima iz reda muslimana“.
Pitanje odnosa Irana i Izraela je ozbiljna geopolitička tema, ali banalizacija tog odnosa do nivoa “dogovorene predstave” opasno je pojednostavljivanje koje skreće fokus sa stvarne tragedije – svakodnevnog stradanja naroda Gaze i okupacije palestinskih teritorija. Ako iko u tom sukobu gubi život, onda su to obični ljudi, a ne ideolozi velikih teorija.
Zapanjujuće je da oni koji otvoreno promovišu savezništvo sa selefijskim režimima, čije su vlade u otvorenom vojnom, političkom i obavještajnom savezu sa SAD-om i Izraelom, sada odjednom postaju glasnogovornici za pitanja akide i teoloških razlika između šija i sunija. Licemjerje doseže vrhunac kad isti ti glasovi pozivaju na jedinstvo, ali samo pod uslovom da se šije unaprijed diskvalifikuju kao „skriveni neprijatelji“.
Facebook objava šejha Bajazida Nicevića:
- “Iran i Izrael: Sukob stvaran ili strateška iluzija?
Već duže vrijeme među ljudima kruži priča da neprijateljstvo između Irana i Izraela nije stvarno, već da je to unaprijed dogovorena strateška igra. Prema toj teoriji, obje strane glume sukob kako bi postigle dublje političke ciljeve. Ovu ideju posebno koriste pojedini arapski režimi kako bi opravdali svoju pasivnost prema Palestini i prikrili svoje stvarne veze i lojalnost prema Zapadu i Izraelu.
Zato se postavlja važno pitanje: kakav je zapravo odnos između Irana i Izraela? Koje su sve moguće istine iza onoga što vidimo u medijima i na terenu?
Kao početnu dilemu, vrijedi spomenuti sljedeće:
Ako je zaista sve ovo unaprijed dogovorena predstava, zašto bi Izrael dozvolio da izgleda slab, ranjiv i nesiguran pred cijelim svijetom? U današnjem svijetu, gdje je dojam snage skoro jednako važan kao i stvarna moć, teško je povjerovati da bi zemlja poput Izraela svjesno dozvolila da izgubi dio svoje reputacije samo da bi održala privid sukoba.
Zbog toga je važno da hladne glave i bez predrasuda razmotrimo sve moguće scenarije koji bi mogli objasniti ovaj složen i osjetljiv odnos između Irana i Izraela.”
Nažalost, upravo takve podjele su ono što odgovara onima koji žele da muslimani nikada ne postanu politički svjesni, koordinisani i složni oko zajedničkih ciljeva. Umjesto da svi resursi i energija muslimanskog svijeta budu usmjereni ka zaustavljanju izraelske agresije i podršci palestinskom narodu, pojedini vjerski krugovi radije skreću pažnju na unutarnje razlike, kao da je sada vrijeme da raspravljamo o razlici u tumačenju vjerovanja, a ne o krvlju natopljenim ulicama Gaze i Dženina.
Zato poručujemo jasno: nije trenutak za jeftine teorije i unutarislamske podjele. Nema veće sramote nego koristiti palestinsku tragediju da bi se otvorile šijitsko-sunitske rane, naročito kad to dolazi iz okruženja koje nikada nije ni podiglo glas protiv okupatora, a sada se grčevito trudi da relativizuje heroizam naroda koji se bori protiv kolonijalizma i rasizma.
Vrijeme je da prestanemo tragati za izdajnicima među braćom i sestro, a pogled usmjerimo ka stvarnim tlačiteljima – onima koji bombarduju, ruše, ubijaju i otimaju – uz svesrdnu podršku Zapada i, nažalost, mnogih „naših“.
Uvažavajući pravo svakog građanina i vjerskog autoriteta da iznosi mišljenje, redakcija Sandžak Danas smatra da je opasno i duboko pogrešno širiti teze koje relativizuju aktuelni genocid nad narodom Palestine i pokušavaju taj sukob predstaviti kao unaprijed dogovorenu iluziju.
Posebno zabrinjava što se ovakvi narativi sve češće kombinuju sa podgrijavanjem šijitsko-sunitskih razlika i akidskih podjela – upravo u trenutku kada se od muslimana traži najviši stepen jedinstva i solidarnosti.
Licemjerno je da oni koji se nikada nisu usprotivili savezništvu selefijskih režima s Izraelom i SAD-om – režima koji otvoreno sarađuju sa okupatorom – sada pokušavaju predstaviti Iran kao najveću prijetnju muslimanima, pozivajući se na razlike u teološkim tumačenjima vjere. Zar je važnije ko vjeruje da je “imam neprekoriv” ili “ashab griješio”, od činjenice da se nad palestinskom djecom vrši masovno ubistvo i etničko čišćenje?
Ovakav diskurs ne koristi ni Palestini, ni muslimanima uopšte. Štaviše, koristi samo onima koji žele da muslimani ostanu podijeljeni, nepovezani i zaokupljeni međusobnim optužbama – dok Izrael, uz svesrdnu podršku Zapada i pojedinih arapskih režima, nastavlja sa agresijom.
Zato jasno poručujemo: Palestinska krv nije prostor za teorije zavjere, niti za ideološke igre između šijizma i sunizma. Kada izraelske bombe padaju po Gazi, one ne pitaju jeste li šija ili sunija. I zato nikakve “strateške iluzije” ne mogu opravdati šutnju i pasivnost pred zločinom stoljeća.
Vrijeme je da prestanemo tragati za izdajnicima među sobom, a pogled usmjerimo ka onima koji zaista uništavaju naš ummet – bombama, sankcijama i tišinom.